Dnevne molitve liturgije časova

Dnevne molitve liturgije časova:

Jutarnja molitva ili Laude – Pohvale (moli se u zoru ili u rano jutro)
Služba čitanja (može se kombinirati s drugom molitvom u toku dana)
Srednji čas (koji se može moliti između Jutarnje i Večernje molitve)
Treći čas (moli se oko 9 sati ujutro)
Šesti čas (moli se oko podne)
Deveti čas (moli se popodne, oko 15 sati)
Večernja molitva ili Vespere (moli se predvečer, oko 18 sati)
Povečerje (moli se prije počinka, obično u 20 ili 21 sat)
Crkva je 150 biblijskih psalama rasporedila tako da je nastao krug molitve. Trenutno ovi psalmi tvore četverotjedni Psaltir (zbir svih psalama). U toku ta četiri tjedna svaki se psalam barem jednom izmoli (ako se mole svi „časovi” u danu).

Kontemplativni redovi drže se ovoga molitvenog ritma, dok svećenici i drugi redovnici uglavnom spajaju molitve. Primjerice, ako je neki župnik zauzet popodne i uvečer, Večernju molitvu moli prije počinka, zajedno s molitvom Povečerja. Molitvu časova zasigurno je lakše obdržavati redovnicima i redovnicama u samostanima, koji žive i djeluju u posvećenom ritmu molitve i rada.

Crkva od Drugoga vatikanskog sabora promiče molitvu časoslova i među laicima. „Pastiri duša neka nastoje moliti glavne molitve, osobito Večernju, u zajednici, u crkvi, nedjeljom i većim blagdanima. Neka laici budu ohrabreni da mole Božanski časoslov, bilo sa svećenikom, bilo s drugim vjernicima, ili sami.” (Sacrosanctum Concilium, 100)

Izvor: Aleteia/SR

ps: Sastavni su dijelovi molitve časova himni, psalmi i hvalospjevi, antifone, biblijska čitanja, molbenice, prošnje i molitve te određeni izabrani tekstovi koji prate liturgijska vremena kroz godinu: došašće, božićno vrijeme, korizmu, vazmeno vrijeme te vrijeme kroz godinu. Jednako tako, molitva časoslova prati i vlastita svetačka slavlja i zajednička svetačka slavlja kao što su blagdani Blažene Djevice Marije, svetaca, mučenika, pastira i naučitelja te svetih muževa i žena.

Oglasi

ČASOSLOV U KORIZMI

ČASOSLOV U KORIZMI

Korizmeni časoslov počinje sa Službom čitanja/Jutarnjom Čiste srijede – Pepelnice. Psalmodija za Jutarnju toga dana može se uzeti i od petka III. tjedna. Za Večernju i za dane koji slijede uzima se psalmodija IV. tjedna Psaltira.
I. nedjelje Korizme uzima se psalmodija I. tjedna Psaltira.
Nedjeljna psalmodija u Psaltiru ima posebne antifone za Korizmu.
Kod II. nedjeljne Večernje u psalmodiji se uzima hvalospjev: Krist je trpio za vas.
Nakon V. korizmenog tjedna slijedi Veliki tjedan, koji započinje Cvjetnicom – Nedjeljom Muke Gospodnje.
U korizmenom časoslovu se izostavlja »Aleluja«.

KORIZMA

KORIZMA – OSLOBODITELJSKI PUT DUŠE

Korizma je tzv. jako liturgijsko vrijeme u kojemu Crkva, svake godine na obnovljeni način, poziva svoje vjernike da se u vremenu od četrdeset dana, postom, pokorom, molitvom i djelima ljubavi, obnavljaju u vjeri i da se suživljavaju s Kristom koji je bio mučen, raspet i koji je slavno uskrsnuo kao pobjednik nad zlom i smrti. To liturgijsko vrijeme je sinteza trojakoga duhovno-askteskog i sakramentalnog vjerničkoga puta: u njemu se katekumeni pripremaju za primanje krštenja, u njemu grešnici priznaju svoje grijehe, kaju se i pokorom popravljaju, te, konačno, sav se narod Božji priprema za proslavu Isusova i našega Vazma. Molitelj se i preko svih sastavnica časoslova uključuje u taj Kristov put. U molitvi korizmenoga časoslova vjernik može sve dublje uočavati jedinstvenost Kristova puta koji čovjeka vodi punini Istine i Života, što je Krist očitovao u vazmenom događaju svoje muke, smrti i uskrsnuća.

Nije potrebno činiti izvanrednu pokoru. Dovoljno je strpljivo podnositi nevolje našega bijednog života: nerazumijevanja, nezahvalnosti, poniženja, patnje uzrokovane promjenom godišnjih doba i okoliša u kojem živimo. To sve predstavlja križ koji je grijeh natovario na naša leđa i Bog je to htio da bude sredstvo našeg otkupljenja. Ali da bi sve te nevolje bile djelotvorne za dobro naše duše, nije potrebno nastojati da ih pošto-poto izbjegnemo: da hoćemo uvijek imati pravo, da mislimo samo na lijekove, odmor od umora… To nije kršćanski duh. To ne bi značilo uzeti svoj križ i ići za Isusom, već bismo time izbjegavali svoj križ. Zbog toga nam neće biti zaslužno ono što trpimo samo zato jer to ne možemo izbjeći.

(Sveti Leopold Bogdan Mandić)

Ne samo da nam se nije potrebno stidjeti smrti našega Gospodina Boga, nego se moramo nada sve u nju pouzdati i njom se dičiti, jer primajući od nas smrt koju je našao u našoj naravi, sigurno nam je obećao darovati život koji sami po sebi ne možemo imati. On koji je nas toliko ljubio da je nevin podnio što smo mi grijehom zaslužili, kako da nam on koji opravdava ne da ono što zaslužimo pravdom? Kako neće dati prema svome obećanju nagradu svetima onaj koji je nevin podnio kaznu namijenjenu zlima? Braćo, dičimo se stoga i neustrašivo priznajmo da je Krist za nas raspet. Govorimo o tom ne bojažljivo nego veselo, ne stidljivo nego ponosno.

(Sveti Augustin)