05. VAZ – UTORAK – SLUŽBA ČITANJA – SV. JOSIP RADNIK

V. VAZMENI TJEDAN – UTORAK
SV. JOSIP RADNIK,  Spomendan
SLUŽBA ČITANJA

Posebno slavlje u čast sv. Josipa radnika ustanovio je papa Pio XII. 1955. godine, postavivši ga na tradicionalni blagdan rada, želeći naglasiti dostojanstvo ljudskoga rada.

POZIVNIK

R. Otvori, Gospodine, usne moje.
O. I usta će moja navješćivati hvalu tvoju.

PSALAM 95 (94). Poziv na Božju hvalu
Bodrite jedni druge dan za danom dok još odjekuje ono ‘danas’ (Heb 3, 13).

(Umjesto Ps 95 (94) može se uzeti i Psalam 100 (99) ili Psalam 67 (66) ili Psalam 24 (23))

Antifona Dođite, poklonimo se Kristu Gospodinu koji se udostojao da ga ljudi smatraju drvodjeljinim sinom, aleluja.

Dođite, kličimo Gospodinu, *
uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!
Pred lice mu stupimo s hvalama, *
kličimo mu u pjesmama!

Antifona Dođite, poklonimo se Kristu Gospodinu koji se udostojao da ga ljudi smatraju drvodjeljinim sinom, aleluja.

Jer Gospodin je Bog velik, *
Kralj velik nad svim bogovima.
U njegovoj su ruci zemaljske dubine, *
njegovi su vrhunci planina.
Njegovo je more, on ga je stvorio, *
i kopno koje načiniše ruke njegove:

Antifona Dođite, poklonimo se Kristu Gospodinu koji se udostojao da ga ljudi smatraju drvodjeljinim sinom, aleluja.

Dođite, prignimo koljena i padnimo nice, *
poklonimo se Gospodinu koji nas stvori!
Jer on je Bog naš, *
a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva.

Antifona Dođite, poklonimo se Kristu Gospodinu koji se udostojao da ga ljudi smatraju drvodjeljinim sinom, aleluja.

O da danas glas mu poslušate: †
»Ne budite srca tvrda kao u Meribi, *
kao u dan Mase u pustinji
gdje me iskušavahu očevi vaši, *
iskušavahu, premda vidješe djela moja.

Antifona Dođite, poklonimo se Kristu Gospodinu koji se udostojao da ga ljudi smatraju drvodjeljinim sinom, aleluja.

Četrdeset mi ljeta dodijavao naraštaj onaj, †
pa rekoh: Narod su nestalna srca, *
i ne proniču moje putove.
Tako se zakleh u svom gnjevu: *
Nikad neće ući u moj počinak!«

Antifona Dođite, poklonimo se Kristu Gospodinu koji se udostojao da ga ljudi smatraju drvodjeljinim sinom, aleluja.

Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova. Amen.

Antifona Dođite, poklonimo se Kristu Gospodinu koji se udostojao da ga ljudi smatraju drvodjeljinim sinom, aleluja.

HIMAN

Radniče marljivi, Josipe, tesaru,
Radom što posveti ponizni Nazaret!
Pjesmom te radosnom slavi sav Božji puk,
Slaveć spomen tvoj zahvalno.

Kraljevskog poroda, skroman ti bijaše,
Smireno, spokojno podnoseć nevolje,
Radom si hranio predraga blaga ti:
Dragog Isusa, Mariju.

Tesaru radini, uzore radnika,
Uresu predivni domaćeg ognjišta.
Znojem ti radničkim ljudski rad posveti
Rađeć .pošteno, marljivo.

Za sav svijet radnički pred Bogom moli bi:
U kući radničkoj Krist da se nastani.
Posla i kruha im dostatnog pribavljaj,
Mir i sklad domu njihovu.

Trojice višnja, čuj, budi nam u pomoć!
Podaj po Josipu u nebo nama doć,
Da te svi uvijeke ondje u domu tvom
Pjesmom slavimo zahvalnom. Amen.

PSALMODIJA

1^ Antifona Po pravdi će Gospodin suditi ubogima, aleluja.

PSALAM 10 (9 B) 22-32 (I) Zahvala
Blago vama, siromasi: vaše je kraljevstvo Božje! (Lk 6,20)

Zašto, Gospodine, stojiš daleko, *
zašto se skrivaš u dane tjeskobe?
Obijesni bezbožnik jadnika goni, *
u zamke ga hvata koje mu postavi.
Bezbožnik se pohlepom hvali, *
lakomac psuje i Gospodina prezire.
Bezbožnik zbori u obijesti svojoj: †
»Ne, istrage nema! Ta ni Boga nema!« *
I u tome sva mu je misao.
Puti su mu svagda uspješni, †
na sudove tvoje on i ne misli, *
sve protivnike svoje prezire.
U srcu veli: „neću posrnuti!“ *
Ni u kojem koljenu neću biti nesretan“

Usta mu puna kletve, lukavstva i prijevare, *
pod jezikom njegovim muka i nesreća.
U zasjedi čuči pokraj ograda, †
potajno ubija nevina, *
očima siromaha vreba.
U zaklonu sjedi k`o lav u pećini, †
vreba da opljačka jadnika *
i da ga povuče u mrežu.
Pritajen čuči na zemlji, *
od nasilja mu siromasi padaju.
U srcu svome veli: “Zaboravi Gospod, *
odvrati lice i nikoga ne vidi!”

Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova. Amen.

1^ Antifona Po pravdi će Gospodin suditi ubogima, aleluja.

2^ Antifona Ti, Gospodine, gledaš jad i nevolju, aleluja.

PSALAM 10 (9 B) 33-39 (II) Zahvala
Blago vama, siromasi: vaše je kraljevstvo Božje! (Lk 6,20)

Ustani, Gospode Bože, podigni ruku, *
ne zaboravi siromaha.
Zašto da bezbožnik prezire Boga, *
zašto da kaže u srcu: “Neće kazniti!”
Jer ti vidiš, gledaš jad i nevolju, *
u ruci je mjeriš.
Siromah se tebi predaje, *
ubogu ti si pomoć!
Pakosnu grešniku satri mišicu, *
kazni mu pakost da je više ne bude!

Gospodin je kralj u vijeke vjekova, *
iz zemlje njegove nestat će pogana.
Počuj, Gospodine, čežnju siromašnih, *
okrijepi im srce, uho prikloni:
da zaštitiš pravo ubogih i tlačenih, *
da straha više ne zadaje čovjek zemljani.

Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova. Amen.

2^ Antifona Ti, Gospodine, gledaš jad i nevolju, aleluja.

3 ^ Antifona Riječi su Gospodinove riječi iskrene, srebro prokušano, aleluja.

PSALAM 12 (11). Pomoćnik protiv podlaca
Radi nas siromaha Otac posla svoga Sina (Sv. Augustin)

U pomoć, Gospodine, jer nestaje pobožnih, *
vjernosti nema više među ljudima!
Svatko laže svome bližnjemu, *
govori usnama lažljivim i srcem dvoličnim.

Istrijebi, Gospodine, sve usne lažljive *
i jezik hvastavi;
one što zbore: “Jezik je naša snaga, †
naše su usne za nas: *
tko nam što može?”

“Zbog nevolje tlačenih i jauka ubogih †
sada ću ustati − govori Gospodin − *
spasenje donijet` onom tko ga želi.”
Riječi su Gospodnje riječi iskrene, †
srebro prokušano, od zemlje odvojeno, *
sedam puta očišćeno.

Gospodine, ti ćeš bdjeti nad nama, *
od naraštaja ovog čuvat nas svagda,
pa nek se okolo vrzu zlotvori, *
nek` se izdižu ljudi najgori.

Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova. Amen.

3 ^ Antifona Riječi su Gospodinove riječi iskrene, srebro prokušano, aleluja.

R. Krist, uskrišen od mrtvih, više ne umire, aleluja.
O. Smrt više njime ne gospoduje, aleluja.

SLUŽBA ČITANJA

PRVO ČITANJE: Iz Knjige Otkrivenja (20,1-15)

Posljednji Zmajev boj

Ja, Ivan, vidjeh anđela: siđe s neba s ključima Bezdana i s velikim okovima u ruci. Zgrabi Zmaja, Staru zmiju, to jest Đavla, Sotonu, i okova ga za tisuću godina. Baci ga u bezdan koji nad njim zatvori i zapečati da više ne zavodi narode dok se ne navrši tisuću godina. Nakon toga ima biti odriješen za malo vremena. I vidjeh prijestolja — onima što sjedoše na njih dano je suditi — i duše pogubljenih zbog svjedočanstva Isusova i zbog Riječi Božje, i sve koji se ne pokloniše Zvijeri ni kipu njezinu te ne primiše žiga na čela svoja ni na ruke. Oni oživješe i zakraljevaše s Kristom tisuću godina. Drugi mrtvi ne oživješe, dok se ne navrši tisuću godina. To je ono prvo uskrsnuće. Blažen i svet onaj tko je dionik toga prvog uskrsnuća! Nad njim druga smrt nema vlasti: oni će biti svećenici Božji i Kristovi i s njime će kraljevati tisuću godina. A kad se navrši tisuću godina, Sotona će iz svoga zatvora biti pušten: izići će zavesti narode sa četiri kraja zemlje, Goga i Magoga, i skupiti ih u boj. Bit će ih kao pijeska morskoga. Skupiše se na prostrano polje zemlje i opkoliše tabor svetih i ljubljeni grad. Ali oganj siđe s neba te ih proguta. A njihov zavodnik, Đavao, bačen bi u jezero ognjeno i sumporno, gdje se nalaze i Zvijer i Lažni prorok: ondje će se mučiti danju i noću u vijeke vjekova.
I vidjeh veliko bijelo prijestolje i Onoga što sjede na nj: pred licem njegovim pobježe zemlja i nebo; ni mjesta im se više ne nađe. I vidjeh mrtve, velike i male: stoje pred prijestoljem, a knjige se otvoriše. I otvori se jedna druga knjiga, knjiga života. I mrtvi bijahu suđeni po onome što stoji napisano u knjigama, po djelima svojim. More predade svoje mrtvace, a Smrt i Podzemlje svoje: i svaki bi suđen po djelima svojim. A Smrt i Podzemlje bili su bačeni u jezero ognjeno. Jezero ognjeno — to je druga smrt: tko se god ne nađe zapisan u knjizi života, bio je bačen u jezero ognjeno.

OTPJEV (1 Kor 15, 25. 26; Otk 20, 13. 14)

R. Krist treba da kraljuje dok ne podloži sve neprijatelje pod noge svoje. * Kao posljednji neprijatelj bit će obeskrijepljena Smrt, aleluja.
O. Smrt i Podzemlje predat će svoje mrtvace te će Smrt i Podzemlje biti bačeni u jezero ognjeno. * Kao posljednji neprijatelj bit će obeskrijepljena Smrt, aleluja.

DRUGO ČITANJE: Iz Pastoralne konstitucije Gaudium et spes Drugog vatikanskog sabora o Crkvi u
(Br. 33—34)

Ljudska djelatnost na čitavom svijetu

Svojim radom i duhom čovjek je uvijek pokušavao da svoj život sve bogatije razvije. Danas je, osobito pomoću znanosti i tehnike, proširio i neprestano dalje širi svoje gospodstvo gotovo nad čitavom prirodom, te se ljudska obitelj, zahvaljujući povećanim mnogostrukim putovima razmjene među narodima, sve više priznaje i oblikuje kao jedna jedinstvena zajednica na čitavom svijetu. Zbog toga mnoga dobna, koja je nekoć čovjek prvotno iščekivao od viših sila, danas pribavlja već vlastitim radom.
Pred tim golemim pothvatom, koji već zahvaća čitav ljudski rod, ljudima se nameću mnoga pitanja. Koji je smisao i vrijednost te ljudske djelatnosti? Kako se treba služiti svim tim stvarima? Koja je svrha tih pojedinačnih i zajedničkih napora?
Crkva, čuvarica blaga riječi Božje, iz kojega crpi načela religioznog i moralnog reda, premda nema uvijek spremna odgovora na svako pitanje, ipak želi svjetlo Objave povezati sa stručnim znanjem sviju, da bi se osvijetlio put kojim je čovječanstvo upravo krenulo.
Za vjernike je jedno sigurno: pojedinačna i kolektivna ljudska djelatnost, taj divovski napor kojim ljudi tokom vjekova nastoje da poboljšaju svoje životne uvjete, promatran sam u sebi, odgovara Božjoj zamisli.
Čovjek, stvoren na sliku Božju, primio je nalog da sebi podloži zemlju sa svime što ona sadržava, da upravlja svijetom u pravednosti i svetosti te da priznajući Boga stvoriteljem svega k njemu upravi sebe i sveukupnu stvarnost, da time što su sve stvari podvrgnute čovjeku bude ime Božje slavljeno po svoj zemlji.
To također vrijedi i za najobičnije dnevne poslove. Muževi i žene koji, pribavljajući za sebe i za svoju obitelj sredstva potrebna za život, tako razvijaju svoju djelatnost da prikladno služe društvu, s pravom mogu smatrati da svojim radom dalje razvijaju Stvoriteljevo djelo, da služe dobrobiti svoje braće i da osobnim radom doprinose povijesnom ostvarenju Božje zamisli.
Stoga kršćani i ne pomišljaju da se dostignuća što su ih ljudi svojim genijem i silama stvorili suprotstavljaju Božjoj moći i kao da bi razumno stvorenje bilo takmac Stvoritelju. Naprotiv, oni su uvje renii da su pobjede čovječanstva znak veličine Božje i plod njegove neizrecive zamisli.
Što pak više raste rnoć ljudi, to se dalje proteže i njihova pojedinačna i skupna odgovornost.Iz toga se jasno vidi da kršćanska poruka ne odvraća ljude od ‘izgradnje svijeta niti ih potiče da zanemare dobro drugih ljudi, nego ih naprotiv na to još čvršće Obavezuje.

OTPJEV (Usp. Post 2, 15)

R. Gospodin Bog postavi čovjeka koga stvori u edenski vrt, * da ga obrađuje i čuva, aleluja.
O. Takav je bio čovjekov položaj od početka. * Da ga obrađuje i čuva, aleluja.

MOLITVA

Bože, stvoritelju svega svijeta, ti si ljudskom rodu dao zakon rada. Podaj nam da po uzoru i zagovoru svetog Josipa izvršimo zadaću koju nam nalažeš i primimo nagradu koju obećavaš. Po Gospodinu.

ZAKLJUČAK

R. Blagoslivljajmo Gospodina.
O. Bogu hvala.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

w

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.