06. VAZ – SUBOTA – SLUŽBA ČITANJA – SV. LEOPOLD BOGDAN MANDIĆ

VI. VAZMENI TJEDAN – SUBOTA
SV. LEOPOLD MANDIĆ,
Spomendan
SREDNJI ČAS

POZIVNIK

R. Otvori, Gospodine, usne moje.
O. I usta će moja navješćivati hvalu tvoju.

PSALAM 95 (94). Poziv na Božju hvalu
Bodrite jedni druge dan za danom dok još odjekuje ono ‘danas’ (Heb 3, 13).

(Umjesto Ps 95 (94) može se uzeti i Psalam 100 (99) ili Psalam 67 (66) ili Psalam 24 (23))

Antifona Dođite poklonimo se Kristu, prvaku pastira, aleluja.

Dođite, kličimo Gospodinu, *
uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!
Pred lice mu stupimo s hvalama, *
kličimo mu u pjesmama!

Antifona Dođite poklonimo se Kristu, prvaku pastira, aleluja.

Jer Gospodin je Bog velik, *
Kralj velik nad svim bogovima.
U njegovoj su ruci zemaljske dubine, *
njegovi su vrhunci planina.
Njegovo je more, on ga je stvorio, *
i kopno koje načiniše ruke njegove:

Antifona Dođite poklonimo se Kristu, prvaku pastira, aleluja.

Dođite, prignimo koljena i padnimo nice, *
poklonimo se Gospodinu koji nas stvori!
Jer on je Bog naš, *
a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva.

Antifona Dođite poklonimo se Kristu, prvaku pastira, aleluja.

O da danas glas mu poslušate: †
»Ne budite srca tvrda kao u Meribi, *
kao u dan Mase u pustinji
gdje me iskušavahu očevi vaši, *
iskušavahu, premda vidješe djela moja.

Antifona Dođite poklonimo se Kristu, prvaku pastira, aleluja.

Četrdeset mi ljeta dodijavao naraštaj onaj, †
pa rekoh: Narod su nestalna srca, *
i ne proniču moje putove.
Tako se zakleh u svom gnjevu: *
Nikad neće ući u moj počinak!«

Antifona Dođite poklonimo se Kristu, prvaku pastira, aleluja.

Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova. Amen.

Antifona Dođite poklonimo se Kristu, prvaku pastira, aleluja.

HIMAN

Kriste, ti vođo, glavo svih pastira,
Slavimo evo blagdan našeg sveca;
Sve mnoštvo zato pobožno ti pjeva
Zahvalne pjesme.

Njega ti sebi odabra za slugu,
Svećenik vjeran on da tebi bude
I kao čuvar, vođa stalan, budan
Puk tvoj da hrani.

Bio je duša, uzor svoga stada,
Slijepome svjetlo, nevoljniku snaga,
Brižljivi otac svakome i svima,
Svega pokretač.

Svetima svojim, Kriste, ti si kruna.
Svetac nek ovaj učitelj nam bude.
Svetim životom prispjet daj nam k slavi
Slijedeći tebe.

Jednaka hvala na vijek Višnjem Ocu
I tebi, Kriste, Spasitelju divni,
Nek cijelim svijetom odzvanja vam slava
Sa Svetim Duhom. Amen.

PSALMODIJA

1^ Antifona Gospodin jedini učini čuda velika, vječna je ljubav njegova, aleluja.

PSALAM 105 (104). 1-18 (I) Bog vjeran obećanjima
Sve se to njima, kao pralik, događalo, a napisano je za upozorenje nama( 1 Kor 10, 11).

Hvalite Gospodina, jer je dobar: *
vječna je ljubav njegova!

Hvalite Boga nad bogovima: *
vječna je ljubav njegova!

Hvalite Gospodara nad Gospodarima *
vječna je ljubav njegova!

Jedini on učini čuda velika: *
vječna je ljubav njegova!

Mudro sazda on nebesa: *
vječna je ljubav njegova!

On utvrdi zemlju nad vodama: *
vječna je ljubav njegova!

On načini svjetlila velika: *
vječna je ljubav njegova!

Sunce da vlada danom: *
vječna je ljubav njegova!

Mjesec i zvijezde da vladaju noću:*
vječna je ljubav njegova!

Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova. Amen.

1^ Antifona Gospodin jedini učini čuda velika, vječna je ljubav njegova, aleluja.

2^ Antifona Izvede Izraela iz Egipta, mišicom jakom, rukom ispruženom, aleluja.

PSALAM 105 (104). 19-33 (II) Bog vjeran obećanjima
Sve se to njima, kao pralik, događalo, a napisano je za upozorenje nama( 1 Kor 10, 11).

On pobi prvorođence Egiptu: *
vječna je ljubav njegova!
Izvede Izraela iz njega: *
vječna je ljubav njegova!

Mišicom jakom, rukom ispruženom: *
vječna je ljubav njegova!
On Crveno more razdvoji: *
vječna je ljubav njegova!

Provede Izraela posred vodâ: *
vječna je ljubav njegova!
I vrgnu Faraona i vojsku mu u Crveno more: *
vječna je ljubav njegova!

Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova. Amen.

2^ Antifona Izvede Izraela iz Egipta, mišicom jakom, rukom ispruženom, aleluja.

3^ Antifona Hvalite Boga nebeskog: od dušmana nas naših oslobodi, aleluja.

PSALAM 105 (104). 34-48 (III) Bog vjeran obećanjima
Sve se to njima, kao pralik, događalo, a napisano je za upozorenje nama( 1 Kor 10, 11).

On narod svoj vođaše pustinjom: *
vječna je ljubav njegova!

On udari kraljeve velike: *
vječna je ljubav njegova!

I pogubi kraljeve moćne: *
vječna je ljubav njegova!

Sihona, kralja amorejskog: *
vječna je ljubav njegova!

Oga, kralja bašanskog: *
vječna je ljubav njegova!

I njihovu zemlju dade u baštinu: *
vječna je ljubav njegova!
U baštinu Izraelu, sluzi svome: *
vječna je ljubav njegova!

On se spomenu nas u poniženju našem: *
vječna je ljubav njegova!

Od dušmana nas naših oslobodi: *
vječna je ljubav njegova!

On daje hrane svakom tijelu: *
vječna je ljubav njegova!

Hvalite Boga nebeskog: *
vječna je ljubav njegova!

Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova. Amen.

3^ Antifona Hvalite Boga nebeskog: od dušmana nas naših oslobodi, aleluja.

R. Bog nas nanovo rodi za životnu nadu, aleluja.
O. Uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih, aleluja.

SLUŽBA ČITANJA

PRVO ČITANJE: Iz Prve poslanice blaženoga Ivana, apostola
(3,11-17)

Ljubav prema braći

Ljubljeni, ovo je navještaj koji čuste od početka: da ljubimo jedni druge. Ne kao Kajin, koji bijaše od Zloga i ubi brata svog. A zašto ga ubi? Jer mu djela bijahu zla, a bratova pravedna.
Ne čudite se, braćo, ako vas svijet mrzi. Mi znamo da smo iz smrti prešli u život, jer ljubimo braću; tko ne ljubi, ostaje u smrti. Tko god mrzi brata svoga, ubojica je. A znate da nijedan ubojica nema u sebi trajnoga, vječnoga života.
Po ovom smo spoznali Ljubav: on je za nas položio život svoj. I mi smo dužni živote položiti za braću. Tko ima dobra ovoga svijeta i vidi brata svoga u potrebi pa zatvori pred njim srce — kako ljubav Božja ostaje u njemu?

OTPJEV (1 Iv 3,16.14)

R. Po ovom smo upoznali Ljubav: on je za nas položio život svoj. * I mi smo dužni živote položiti za braću, aleluja.
O. Mi znamo da smo iz smrti prešli u život, jer ljubimo braću. *I mi smo dužni živote položiti za braću, aleluja.

DRUGO ČITANJE: Iz govora pape Pavla VI. prigodom beatifikacije bl. Leopolda (A. A. S. 68/1976/319-322)

Dobri i vjerni sluga Tko je to, tko nas to danas okuplja da u njegovo blaženo ime slavimo bljesak Kristova Evanđelja? Neizreciva je to, a ipak jasna i očita, čarobno prozračna pojava koja nam omogućuje da u liku skromnog redovnika naziremo lik što nas zanosi i zbunjuje. Gle, nije li to sam sveti Franjo? Gledaj ga! Gledaj kako je siromašan, kako je skroman, kako je ljudski! Doista, nije li to upravo on, sveti Franjo, tako ponizan, vedar i sabran kao da je sav u zanosu unutrašnjeg gledanja nevidljive Božje prisutnosti; a ipak je s nama, tako prisutan za nas, tako dostupan, uvijek na raspolaganju – kao da nas poznaje, kao da nas očekuje, da sve o nama zna, kao da čita ono što je u nama sakriveno. Gledaj, to je siromašni ponizni kapucin, boležljiv i slab, ali ipak tako čudnovato siguran da upravo osjećamo kako nas privlači i očarava. Gledaj, gledaj to franjevačkim okom! Vidiš li? Možda si zadrhtao. Koga si vidio? Priznajmo otvoreno: to je slabašan, pučki, ali istinit lik Isusov. Da, to je lik onoga Isusa koji u isto vrijeme razgovara s neizrecivim Bogom Ocem, gospodarom neba i zemlje, a razgovara i s nama, sićušnim slušateljima koji smo zatvoreni u ograničenu istinu, u našu malu i patničku ljudsku narav. A što Isus poručuje kroz proročku pojavu siromaška? Velike nam poručuje tajne, tajne beskrajne Božje uzvišenosti, on nas zadivljuje, ali se odmah pretvara u potresan i prodoran govor, u kojem odjekuju riječi iz Evanđelja: ”Dođite k meni svi vi, izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.” No, o kome mi to govorimo? To je otac Leopold, koji se rodio 12. svibnja 1866, a pred nešto više od trIdeset godina umro – 30. srpnja – u Padovi, gdje je proživio veći dio života. Ne možemo ipak zaobići osobito važan podatak. Rođen je na istočnoj obali Jadranskog mora, u Herceg Novom, u Boki Kotorskoj, i svoju je domovinu uvijek vjerno ljubio; ali jer je živio u Padovi, nije manje ljubio ni svoju novu gostoljubivu domovinu; osobito je ljubio onaj puk među kojim je vršio svoju tihu i neumornu službu. Tako se u liku oca Leopolda sažimlju vrijednosti obaju naroda, a on ih slijeva u znamen prijateljstva i bratstva. To bi trebao usvojiti svaki njegov štovatelj. Ova posebna oznaka njegova života prvo je ispunjenje one misli i odluke koja je postala odrednicom njegova života. Svima je poznato da je otac Leopold bio prethodnik ekumenizma. On je naime o tome razmišljao, nagoviještao i promicao uspostavljanje savršenog jedinstva Crkve, u kojoj će biti potpuno zaštićene mnogovrsne raznolikosti naroda od kojih je ona sastavljena. Ali tko ne zna da je poglavita oznaka junaštva i milosnog dara oca Leopolda bila u nečem drugom? To je njegova služba ispovjednika. Evo kako je on živio: rano ujutro slavio bi svetu misu, zatim je sjeo u ispovjedaonicu i ondje bi ostao kroz cio dan na raspolaganje pokornicima. Tako je živio skoro četrdeset godina, a nikad se ni najmanje nije potužio. To je, po našem mišljenju, glavni razlog zbog kojeg je naš ponizni kapucin zaslužio da bude sada proglašen blaženim. On se prvenstveno posvetio kao službenik sakramenta pokore. A nama preostaje da se divimo i da zahvaljujemo Gospodinu što danas dariva svojoj Crkvi tako izvanredan uzor služitelja sakramentalne milosti pokore. On, s jedne strane, potiče svećenike na vršenje tako važne službe, tako suvremenog odgoja i neusporedivoga duhovnog bogatstva. A vjernicima, bilo da su revni, mlaki ili ravnodušni, doziva u pamet kako je i danas, danas čak više nego ikada, osobna i tajna ispovijed za njih providnosno i neizrecivo služenje, vrelo milosti i mira, škola kršćanskoga života, neusporediva okrepa na zemaljskom putu prema vječnoj sreći. Neka naš blaženik potakne mnoge ljude, obamrle u lažnim životnim nazorima današnjeg vremena, da pristupe tome doista strogom sudu pokore, ali i dragom pribježištu okrepe, unutrašnje istine, uskrsnuća na milost i vježbe za dostignuće pravoga kršćanskoga života, da tako dožive tajnu i preporodnu utjehu Evanđelja, razgovora s Ocem, susreta s Kristom, zanosa u Duhu Svetom, a u sebi da ojačaju žudnju da drugima bude dobro, žudnju za pravdom i ćudorednim dostojanstvom.

OTPJEV  (Ef 2, 5.4.7)

R. Nas koji bijasmo mrtvi zbog prijestupa oživi Bog zajedno s Kristom * zbog velike ljubavi kojom nas uzljubi (Aleluja).

O. Da pokaže budućim vjekovima preobilno bogatstvo milosti svoje. * Zbog velike

MOLITVA

Bože, jedina prava ljubavi i savršeno jedinstvo. Ti si svećenika, svetoga Leopolda Mandića, ukrasio krepošću velikog milosrđa prema grešnicima i potakao ga da gorljivo promiče jedinstvo kršćana; daj da po njegovu zagovoru, duhom i srcem obnovljeni svima iskazujemo tvoju ljubav i puni nade radimo za jedinstvo svih vjernika. Po Gospodinu.

ZAKLJUČAK

R. Blagoslivljajmo Gospodina.
O. Bogu hvala.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.