15. NKG – UTORAK – POVEČERJE

XV. TJEDAN KROZ GODINU – UTORAK
15. NKG – Svagdan

POVEČERJE

R. Bože, u pomoć mi priteci.
O. Gospodine, pohiti da mi pomogneš.

Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen.

Ispit savjesti ili razmišljanje o proteklom danu.
Kod zajedničkog ali i pojedinačnog moljenja može se obaviti pokajnički čin jednim od slijedećih obrazaca:

Ispovijedam se Bogu svemogućemu i vama, braćo, da sagriješih vrlo mnogo mišlju,
riječju, djelom i propustom: moj grijeh, moj grijeh, moj preveliki grijeh.
Zato molim blaženu Mariju vazda Djevicu, sve anđele i svete, i vas, braćo,
da se molite za me Gospodinu, Bogu našemu.

ili

Smiluj nam se Gospodine
O. Jer smo sagriješili tebi.
Pokaži nam, Gospodine, milosrđe svoje
O. I spasenje svoje daj nam.

Smilovao nam se svemogući Bog,
otpustio nam grijehe naše
i priveo nas u život vječni.
O. Amen Nastavi čitati

Oglasi

15. NKG – UTORAK – JUTARNJA

III. TJEDAN PSALTIRA – UTORAK
JUTARNJA

POZIVNIK

R. Otvori, Gospodine, usne moje.
O.I usta će moja navješćivati hvalu tvoju.

PSALAM 95 (94). Poziv na Božju hvalu
Bodrite jedni druge dan za danom dok još odjekuje ono ‘danas’ (Heb 3, 13).

(Umjesto Ps 95 (94) može se uzeti i Psalam 100 (99) ili Psalam 67 (66) ili Psalam 24 (23))

Antifona Dođite poklonimo se Gospodinu, Kralju velikome.

Dođite, kličimo Gospodinu, *
uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!
Pred lice mu stupimo s hvalama, *
kličimo mu u pjesmama!(Ant.).

Jer Gospodin je Bog velik, *
Kralj velik nad svim bogovima.
U njegovoj su ruci zemaljske dubine, *
njegovi su vrhunci planina.
Njegovo je more, on ga je stvorio, *
i kopno koje načiniše ruke njegove:(Ant.).

Dođite, prignimo koljena i padnimo nice, *
poklonimo se Gospodinu koji nas stvori!
Jer on je Bog naš, *
a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva.(Ant.).

O da danas glas mu poslušate: †
»Ne budite srca tvrda kao u Meribi, *
kao u dan Mase u pustinji
gdje me iskušavahu očevi vaši, *
iskušavahu, premda vidješe djela moja.(Ant.).

Četrdeset mi ljeta dodijavao naraštaj onaj, †
pa rekoh: Narod su nestalna srca, *
i ne proniču moje putove.
Tako se zakleh u svom gnjevu: *
Nikad neće ući u moj počinak!«(Ant.).

Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova. Amen.(Ant.).
Nastavi čitati