17. NKG – SUBOTA – SLUŽBA ČITANJA – SV. ALFONZ MARIJA DE’ LIGUORI

XVII. TJEDAN KROZ GODINU – SUBOTA
17. NKG  – SV. ALFONZ MARIJA DE’ LIGUORI, biskup i crkveni naučitelj, Spomendan

SLUŽBA ČITANJA

SVETI ALFONZ MARIJA DE LIGUORI,
biskup i crkveni naučitelj: Rođen je u Napulju godine 1696. Postao je doktorom crkvenog i građanskog prava, stupio u svećeništvo i osnovao Kongregaciju Presvetog Otkupitelja. Istaknuo se promicanjem kršćanskog života i ćudoređa. Kratko je vrijeme bio biskupom Svete Agate Gotske. Umro je 1787. godine.

POZIVNIK

R. Otvori, Gospodine, usne moje.
O. I usta će moja navješćivati hvalu tvoju.

PSALAM 95 (94). Poziv na Božju hvalu
Bodrite jedni druge dan za danom dok još odjekuje ono ‘danas’ (Heb 3, 13).
(Umjesto Ps 95 (94) može se uzeti i Psalam 100 (99) ili Psalam 67 (66) ili Psalam 24 (23))

Antifona
Dođite poklonimo se Kristu,
prvaku pastira.

Dođite, kličimo Gospodinu, *
uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!
Pred lice mu stupimo s hvalama, *
kličimo mu u pjesmama! (Ant.).

Jer Gospodin je Bog velik, *
Kralj velik nad svim bogovima.
U njegovoj su ruci zemaljske dubine, *
njegovi su vrhunci planina.
Njegovo je more, on ga je stvorio, *
i kopno koje načiniše ruke njegove: (Ant.).

Dođite, prignimo koljena i padnimo nice, *
poklonimo se Gospodinu koji nas stvori!
Jer on je Bog naš, *
a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva (Ant.).

O da danas glas mu poslušate: †
“Ne budite srca tvrda kao u Meribi, *
kao u dan Mase u pustinji
gdje me iskušavahu očevi vaši, *
iskušavahu, premda vidješe djela moja. (Ant.).

Četrdeset mi ljeta dodijavao naraštaj onaj, †
pa rekoh: Narod su nestalna srca, *
i ne proniču moje putove.
Tako se zakleh u svom gnjevu: *
Nikad neće ući u moj počinak!” (Ant.).

Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova. (Ant.)

HIMAN

Svetac što danas slavimo ga smjerno
Upravnik bješe, razboriti otac,
A sada slavan kraljuje sa Kristom
Zauvijek blažen.

Svećenik ovaj, učitelj i vođa,
Predstojnik puka, pomazanik Božji,
Narod je vjerni upravljao mudro
Vječnom životu.

Zagovor njegov kod tebe, o Bože,
Neka nam grešnim izmoli tu milost:
Da grijeh nam prostiš, radost nam podariš
U nebo doći.

Jedinom Bogu pohvala i dika,
Na nebu slava, vjekovječna hvala,
Što mudro svijetom zakonima svojim
Zauvijek vlada. Amen.

1^ Antifona
Tko god se ponizi kao dijete,
taj je najveći u kraljevstvu Božjem.

PSALAM 131 (130) Djetinji pokoj u Bogu
Učite od mene jer sam krotka i ponizna srca (Mt 11, 29).

Gospodine, ne gordi se moje srce *
niti se oči uznose.
Ne idem za stvarima velikim *
ni za čudima što su iznad mene.

Ne, ja sam se smirio, *
i upokojio dušu svoju;
kao dojenče na grudima majke, *
kao dojenče duša je moja u meni.

U Gospodina se, Izraele, uzdaj *
od sada dovijeka.

Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova. Amen.

1^ Antifona
Tko god se ponizi kao dijete,
taj je najveći u kraljevstvu Božjem.

2^ Antifona
Bože moj, ja sam ti iskrena srca dragovoljno sve prinio.

PSALAM 132 (131), 1-10 (I) Božje obećanje domu Davidovu
Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova (Lk 1, 32).

Spomeni se, Gospodine, Davida, *
i sve brižljivosti njegove:
kako se Gospodinu zakleo, *
zavjetovao snazi Jakovljevoj:

»Neću ući u šator doma svog, *
nit uzaći na ležaj svoje postelje,
neću pustiti snu na oči, *
nit počinka dati vjeđama,
dok Gospodinu mjesto ne nađem, *
boravište Snazi Jakovljevoj.«

Eto, čusmo za nj u Efrati, *
nađosmo ga u Poljima jaarskim.
Uđimo u stan njegov, *
pred podnožje mu padnimo!

»Ustaj, Gospodine, pođi k svom počivalištu, *
ti i Kovčeg sile tvoje!
Svećenici tvoji neka se obuku u pravednost, *
pobožnici tvoji neka radosno kliču!
Poradi Davida, sluge svojega, *
ne odbij lice pomazanika svoga!«

Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova. Amen.

2^ Antifona
Bože moj, ja sam ti iskrena srca dragovoljno sve prinio.

3^ Antifona
Gospodin se zakle Davidu zakletvom tvrdom:
zasvagda je utvrdio njegovo kraljevstvo.

PSALAM 132 (131), 11-18 (II) Božje obećanje domu Davidovu
Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova (Lk 1, 32).

Gospodin se zakle Davidu *
zakletvom tvrdom od koje neće odustati:
»Potomka tvoje utrobe *
posadit ću na prijestolje tvoje.

Budu li ti sinovi Savez moj čuvali *
i svjedočanstva kojima ih učim,
i sinovi će njini dovijeka *
sjedit na tvom prijestolju.«

Jer Gospodin odabra Sion, *
njega zaželje sebi za sjedište.
»Ovo mi je počivalište vječno, *
boravit ću ovdje jer tako poželjeh.

Žitak ću njegov blagosloviti, *
siromahe nahraniti kruhom.
Svećenike njegove u spas ću odjenuti, *
sveti će njegovi kliktati radosno.

Učinit ću da ondje za Davida snaga izraste, *
pripravit ću svjetiljku za svog pomazanika.
U sram ću mu obući dušmane, *
a na njemu će blistat vijenac moj.«

Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova. Amen.

3^ Antifona
Gospodin se zakle Davidu zakletvom tvrdom:
zasvagda je utvrdio njegovo kraljevstvo.

R. Dođite, gledajte djela Gospodnja.
O. Divote koje na zemlji učini.

PRVO ČITANJE:
Iz Druge poslanice Korinćanima (12, 14 -13,13)

Skori Apostolov pohod radi popravljanja Korinćana

Braćo: Evo, spremam se treći put doći k vama i neću vam biti na teret jer ne ištem vaše, nego vas. Djeca doista nisu dužna stjecati roditeljima, nego roditelji djeci. A ja ću najradije trošiti i istrošiti se za duše vaše. Ako vas više ljubim, zar da budem manje ljubljen? Ali neka! Ja vas nisam opterećivao, nego, »lukav« kako jesam, »na prijevaru vas uhvatih«. Da vas možda nisam zakinuo po kome od onih koje poslah k vama? Zamolio sam Tita i poslao s njime brata. Da vas možda Tit nije u čemu zakinuo? Zar nismo hodili u istom duhu? I istim stopama?
Odavna smatrate da se pred vama branimo. Pred Bogom u Kristu govorimo: sve je to, ljubljeni, za vaše izgrađivanje. Bojim se doista da vas kada dođem, možda neću naći kakve bih htio i da ćete vi mene naći kakva ne biste htjeli: da ne bi možda bilo svađâ, zavisti, žestinâ, spletkarenjâ, klevetanjâ, došaptavanjâ, nadimanjâ, bunâ; da me opet kada dođem, ne bi ponizio Bog moj kod vas kako ne bih morao oplakivati mnoge koji su prije sagriješili, a nisu se pokajali za nečistoću i bludnost i razvratnost koju počiniše.

Evo treći put idem k vama. Svaka presuda neka počiva na iskazu dvojice ili trojice svjedoka. Onima koji su prije sagriješili i svima drugima rekoh već i opet – kao onda drugi put nazočan, tako i sada nenazočan – unaprijed velim: ako opet dođem, neću štedjeti. Jer vi tražite dokaz da u meni govori Krist koji prema vama nije nemoćan, nego je snažan među vama. I raspet bî, istina, po slabosti, ali živi po snazi Božjoj. I mi smo, istina, slabi u njemu, ali ćemo po snazi Božjoj živjeti s njime za vas.
Same sebe ispitujte, jeste li u vjeri! Same sebe provjeravajte! Zar ne spoznajete sami sebe: da je Isus Krist u vama? Inače niste prâvi. A spoznat ćete, nadam se, da smo mi prâvi. Molimo se Bogu da ne činite nikakva zla; ne da se mi pokažemo prâvi, nego da vi dobro činite, pa izašli mi i kao nepravi. Ta ništa ne možemo protiv istine, nego samo za istinu. Da, radujemo se kad smo mi slabi, a vi jaki. Za to se i molimo, za vaše usavršavanje. To vam nenazočan pišem zato da nazočan ne bih morao oštro nastupiti vlašću koju mi Gospodin dade za izgrađivanje, a ne za rušenje.
Uostalom, braćo, radujte se, usavršujte se, tješite se, složni budite, mir njegujte i Bog ljubavi i mira bit će s vama.
Pozdravite jedni druge svetim cjelovom.
Pozdravljaju vas svi sveti.
Milost Gospodina Isusa Krista, ljubav Boga i zajedništvo Duha Svetoga sa svima vama!

Otpjev 2 Kor 13, 11; Flp 4, 7)
R. Radujte se, usavršujte se, tješite se, složni budite, mir njegujte*  i Bog ljubavi i mira bit će s vama.
O. I mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu. *  I Bog ljubavi i mira bit će s vama.

DRUGO ČITANJE:
 Iz rasprave sv. Alfonza Marije Ligvorija, biskupa, Kako ćemo ljubiti Isusa Krista

Ljubav prema Kristu

Sva  svetost i savršenost sastoji se u tome da ljubimo Isusa Krista, naše najveće dobro, našega Spasitelja, našega Boga. Pravo savršenstvo jest ljubiti Boga iz dna duše. Kršćanska ljubav sjedinjuje i čuva sve kreposti, koje čine čovjeka savršenim.  »Zar možebit nismo dužni ljubiti Boga? On nas je ljubio od vijeka. Čovječe, veli Gospod, priznaj, da sam te ja prvi ljubio. Ti nisi bio jošte na svijetu, ni svijeta nije bilo,  a ja sam te već ljubio. Otkada sam Bog, ljubim te: otkada sebe ljubim, ljubim i tebe. «. Pošto je Bog znao, da će čovjeka pridobiti dobročinstvima, odlikovao ga je osobitim darovima, da mu predobije srce. Toga  radi reče: Privezat ću k sebi čovjeka vezom  ljubavi, kojim i on k sebi privlači omiljele osobe. Tako je i radio: udahnuo mu je božansku dušu, nadarenu razumom i slobodnom  voljom; dao mu je tijelo najljepše na ovom svijetu; iz ljubavi prema čovjeku stvorio je nebo, zemlju, mora, bregove, doline i ravnice, rude, bilje i životinje: jednom riječju cijelu prirodu. Za sve to traži od čovjeka u znak zahvalnosti samo njegovo srce.

Bog se nije zadovoljio, da stvori za nas  samo ovaj divni svijet. Da pridobije naše  srce, od vijeka je odlučio predati nam sama  sebe, što i učini Otac nebeski poslavši na  ovaj svijet svoga jedinorođenoga i jednobitna Sina. Adamovim grijehom postadosmo  svi žrtvom smrti, a božju milost izgubismo.  Neizmjerna ljubav, veli Apostol, prisilila je  Boga, da nam pošalje svoga miloga Sina.  da mjesto nas zadovolji vječnoj pravdi i time nam povrati izgubljeni život. Da nama  oprosti, nije htio da oprosti svomu Sinu, po  kojem nam je dao svoju milost, ljubav i raj.
Sva ta dobra jesu ništa prema njegovomu  Sinu.

Sin se za nas sav žrtvovao iz velike  ljubavi. Postao je čovjekom i uzeo je na se  ljudsko tijelo, da nas otkupi od vječne smrti,  i da se vratimo u božju milost i u raj, koji smo grijehom izgubili. Postao je čovjekom,  ponizio se. Gospodar svijeta ponizio se toliko, da je primio na se tijelo svoga sluge, i  podložio se svim ljudskim nevoljama.

Nu još je to divnije, što nas je mogao spasiti i bez smrti i bez muka; a ipak je izabrao muke, prezir, okrutnu i sramotnu smrt,  kaznu na križu, kaznu sramotnu namijenjenu  razbojnicima. Čega radi predao se dakle bez  nužde takvim mukama? Jer nas je ljubio i jer  je htio, da vidimo koliko nas ljubi, pretrpio je,  što čovjek podnijeti ne može.

Otpjev Ps 144, 19-20; 1 Iv 3, 9
R. On ispunja želje štovatelja svojih, sluša njihove vapaje i spasava ih * Gospodin bdije nad svima; onima koji ga ljube
O. Tko god je rođen od Boga, ne čini grijeha jer njegovo sjeme ostaje u njemu; * Gospodin bdije nad svima; onima koji ga ljube

Molitva
Bože, ti svojo svetoj Crkvi daješ uvijek nove primjere kršćanskog života. Daj i nama nasljedovati svetog Alfonza Liguorija u revnoj službi braći ljudima te s njime u nebu primimo i nagradu. Po Gospodinu.

O. Amen.
Blagoslivljajmo Gospodina.
O. Bogu hvala.