VAZMENO VRIJEME

VAZMENO VRIJEME  – VRIJEME DUHA

Vrijeme duha
“Svi koje vodi Duh Božji, sinovi su Božji “(Rim 8, 14). Tim nas riječima prati služba čitanja na dan Duhova. Prema molitvi časoslova – nadasve u himnima, antifonama, otpjevima i molitvama – možemo slijediti događaj silaska Duha Svetoga na Kristovu Crkvu, uživljavati se u skupinu apostola koji su “s Marijom, majkom Isusovom” (Dj 1, 14) bili posve otvoreni dolasku Duha i – kako se izražava sv. Irenej – započeti vrijeme Novoga zavjeta. Časoslov nas ispunja istinom da “Duh Gospodnji ispunja svemir” (Druga Večernja, antifona), ali na jedincat način da ispunja čovjeka koji mu se otvara. Takvi se odista napunjaju Duhom Svetim. Vrijeme Duha je nezaustavljivo nastavljeno, jer se u svim vremenima Crkve očituje snaga Duha Svetoga. Ako je svetkovina Duhova svečani liturgijski završetak vazmenih blagdana, nipošto ne znači da se djelo Duha Svetoga time završava. Upravo časoslov nas neprestano podsjeća na trajnu nazočnost Duha u Kristovoj Crkvi. Tijek “običnih” nedjelja liturgijske godine, nakon Duhova, nastavlja se, ali ne bez Duha, jer smo pozvani da u Kristovu Duhu razvijamo “kraljevstvo istine i života, kraljevstvo svetosti i milosti, kraljevstvo pravde, ljubavi i mira” (Predslovlje na svetkovinu Krista kralja svega stvorenja).

Kao što je Kristovo Uskrsnuće za vrijeme vazmenog svetkovanja bilo uzrok našega veselja, tako je i njegovo Uzašašće na nebo povod sadašnje naše radosti. Svečano slavimo ovaj dan kada je naša bijedna narav u Kristu sjela uz Boga Oca, i tako je uzvišena iznad sve nebeske vojske, iznad svih anđeoskih redova i nad sve nebeske vlasti. Bog nas je na taj način utemeljio i podigao da nam vjera ne bi klonula, da se nada ne bi pokolebala, a ljubav ohladnjela. Tim se milost Božja pokazala divnijom, jer je uklonjeno od naših očiju ono što bi s pravom izazivalo poštovanje da je s nama. Ono što je bilo vidljivo u našem Spasitelju sada je postalo tajnom. Da bi vjera bila uzvišenija i tvrđa, mjesto vidljive pojave imamo nauku. Tu nauku vjerodostojnom drže srca vjernika, jer su prosvijetljeni nebeskim svjetlom.
(Sveti Lav Veliki)

Tko se ne bi oduševio i tko ne bi ozbiljno razmišljao o najvećoj naravi, kad čuje nazive Duha? Nazvan je Duhom Božjim i Duhom Istine koji od Oca proizlazi. A osobit je i poseban njegov naziv Duh pravi, Duh poglaviti, Duh Sveti. On je vrelo i središte svetosti. Sva živa bića snažno za njim žude. On ih svojim dahom tako reći natapa i pomaže, da postignu svoj vlastiti i prirodni cilj. On je izvor svetosti i svjetlo pomoću kojega razum spoznaje. On daje svoje rasvijetljenje svakom razumnom biću da može spoznati istinu.
(Sveti Bazilije Veliki)

Godina je, naime, znamen vijeka, jer se kao krug odvija i uvijek vraća natrag i nema kraja u kojem bi stala. I otac budućega vijeka Krist prinio se kao žrtva za nas te stavljajući naš prijašnji život kao izvan vremena dao nam je početak drugoga života po kupelji preporođenja, po sličnosti s njegovom smrti i uskrsnućem. Zato tko god znade da je Vazam radi njega žrtvovan, nek uzme to za početak svom životu, kad je za nj žrtvovan Krist.
(Nepoznati stari pisac)

Časoslov u vazmenom vremenu

Tijekom Vazmene osmine himan i psalmodija za Jutarnju i Večernju uzimaju se od Uskrsa. Ostali dijelovi uzimaju se od dotičnog dana iz Vazmenog vremena. Ne rabi se Psaltir.
S II. vazmenom nedjeljom započinje psalmodija II. tjedna Psaltira. Psalmodija u Vazmenom vremenu ima vlastite antifone.
U četvrtak VI. vazmenog tjedna slavi se svetkovina Uzašašća Gospodnjega. Od Uzašašća do Duhova mogu se svakodnevno moliti himni Duhu Svetom.
Posljednja nedjelja Vazmenog vremena jest svetkovina Duhova.