11. NKG – SLUŽBA ČITANJA – f

XI. TJEDAN KROZ GODINU – PETAK
11. NKG – Svagdan

SLUŽBA ČITANJA

POZIVNIK

R. Otvori, Gospodine, usne moje.
O. I usta će moja navješćivati hvalu tvoju.

Antifona
Hvalite Gospodina,
jer vječna je ljubav njegova.

PSALAM

HIMAN

(ako se slavi noću ili rano ujutro)

U Trojstvu Bože jedini,
Što moćno vladaš svemirom,
Čuj našu pjesmu pohvalnu
Što pjevamo je bdijući.

Sa postelje se dižemo
Za noćnog doba gluhoga,
Od tebe prosit idemo
Da sve nam rane iscijeliš.

S nebesa slavan očisti,
O Bože, svojom svemoći
Što prijevarom sotoninom
U noći smo sagriješili.

Od skvrne tijelo čuvaj nam,
Od tromosti zaštiti duh,
Da grijesi žara duhovnog
Ne uduše nam mlakošću.

Otkupitelju, molimo,
Ti napuni nas svjetlošću,
Sve dane njom nas očuvaj
Od svakog djela opakog.

Podijeli Oče milostiv,
I Sine jednak Ocu svom,
Što s njim i s Duhom Presvetim
U kraju vladaš vječitom. Amen.

Ili po danu:

O ljubavi svih vjernika,
Ti, Kriste, srca takni nam
I pokorničkim suzama
Obdari duše skrušene.

Mi k tebi, evo, vapimo
I puni vjere molimo:
Oprosti svojim slugama
Sve grijehe i sve propuste.

Ti znakom križa pobjednog
I tijelom svojim presvetim
Odasvud štiti, brani nas
Jer mi se tvoji zovemo.

O Kriste, Kralju, slava ti
I s tobom Ocu vječnomu
Sa Braniteljem preblagim
U vjekove vjekovječne. Amen.

1^ Antifona
Iznemogoh od vikanja
čekajući Boga svoga.

PSALAM 69 (68) Izjeda me revnost za dom tvoj
Dadoše mu piti vino sa žuči pomiješano (Mt 27, 34)

I (2 – 13)

Spasi me, Bože: *
vode mi dođoše do grla!
U duboko blato zapadoh *
i nemam kamo nogu staviti;
u duboku tonem vodu, *
pokrivaju me valovi.

Iznemogoh od vikanja, †
grlo mi je promuklo, *
oči mi klonuše Boga mog čekajuć`.
Brojniji su od vlasi na glavi mojoj *
oni koji me mrze nizašto.
Tvrđi su od kostiju mojih †
oni što mi se nepravedno protive: *
zar mogu vratiti što nisam oteo?

Bože, ti znadeš bezumnost moju, *
moji ti grijesi nisu sakriti.
Neka se ne postide zbog mene †
koji se u te uzdaju, *
Gospode, Bože nad Vojskama!
Neka se ne posrame zbog mene *
koji traže tebe, Bože Izraelov!

Jer zbog tebe podnesoh pogrdu, *
i stid mi pokri lice.
Tuđinac postadoh braći *
i stranac djeci majke svoje.

Jer me izjela revnost za Dom tvoj *
i poruge onih koji se rugaju tebi
padoše na me.
Dušu sam postom mučio, *
okrenulo mi se u ruglo.

Uzeh kostrijet za haljinu, *
i postah im igračka.
Koji sjede na vratima protiv mene govore, *
vinopije mi rugalice poju.

Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova. Amen.

1^ Antifona
Iznemogoh od vikanja
čekajući Boga svoga.

2^ Antifona
U jelo mi žuči umješaše,
u mojoj me žeđi octom napojiše.

II (14 – 22)

No tebi se molim, Gospodine, *
u vrijeme milosti, Bože;
po velikoj dobroti svojoj ti me usliši *
po svojoj vjernoj pomoći!

Izvuci me iz blata da ne potonem, †
od onih koji me mrze izbavi me − *
iz voda dubokih.
Neka me ne pokriju valovi, †
neka me ne proguta dubina, *
neka  bezdan ne zatvori usta nada mnom!

Usliši me, Gospodine, jer je dobrostiva milost tvoja, *
po velikom milosrđu pogledaj na me!
Ne sakrivaj lica pred slugom svojim; *
jer sam u stisci, usliši me brzo!

Približi se duši mojoj i spasi je; *
zbog dušmana mojih oslobodi me!
Ti mi znadeš porugu, stid i sramotu, *
pred tvojim su očima svi koji me muče.

Ruganje mi slomilo srce i klonuh; †
čekao sam da se tko sažali nada mnom,
ali ga ne bi; *
i da me tko utješi, ali ga ne nađoh.
U jelo mi žuči umiješaše, *
u mojoj me žeđi octom napojiše.

Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova. Amen.

2^ Antifona
U jelo mi žuči umješaše,
u mojoj me žeđi octom napojiše.

3^ Antifona
Gospodina tražite
i srce će vam oživjeti.

III (30 – 37)

A ja sam jadnik i bolnik − *
neka me štiti tvoja pomoć, o Bože!
Božje ću ime hvaliti popijevkom, *
hvalit ću ga zahvalnicom.
Bit će to milije Gospodinu no bik žrtveni, *
milije nego junac s papcima i rozima.

Gledajte, ubogi, i radujte se, *
neka vam oživi srce,
svima koji Boga tražite.
Jer siromahe Gospodin čuje, *
on ne prezire sužanja svojih.
Neka ga hvale nebesa i zemlja, *
mora i sve što se u njima miče.

Jer Bog će spasiti Sion − †
on će sagradit gradove Judine − *
tu će oni stanovat, imati baštinu.
Baštinit će ga potomci slugu njegovih; *
prebivat će u njemu oni što ljube ime Božje.

Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova. Amen.

3^ Antifona
Gospodina tražite
i srce će vam oživjeti.

R. Gospodin će nas naučiti svoji putovima.
O. I hodit ćemo stazama njegovim.

PRVO ČITANJE:
Iz Knjige o sucima
(13, 1 – 25)

Navještenje Samsonova rođenja

U one dane Izraelci su opet okrenuli da čine ono što Gospodinu nije po volji, i Gospodin ih predade u ruke Filistejcima za četrdeset godina.
A bijaše neki čovjek iz Sore, od Danova plemena, po imenu Manoah. Žena mu bila nerotkinja i nije imala djece. Toj se ženi ukaza Anđeo Gospodnji i reče joj: »Ti si neplodna i nisi rađala. Ali se odsad pazi: da ne piješ ni vina ni žestoka pića, i da ne jedeš ništa nečisto. Jer, zatrudnjet ćeš, evo, i rodit ćeš sina. I neka mu britva ne prijeđe po glavi, jer će od majčine utrobe dijete biti Bogu posvećeno — bit će nazirej Božji, i on će početi da izbavlja Izraela iz ruke Filistejaca.« Žena ode i kaza mužu: »Božji čovjek došao k meni, lice mu kao u Božjeg anđela, puno dostojanstva. Nisam ga upitala odakle je došao, niti mi on kaza svog imena. Ali mi je rekao: »Ti ćeš začeti i roditi sina. Ne pij od sad ni vina ni žestoka pića, i ne jedi ništa nečisto, jer će ti dijete biti nazirej Božji od majčine utrobe do smrti.«
Tada se Manoah pomoli Gospodinu i reče: »Molim te Gospodine, neka Božji čovjek koga si jednom poslao dode još jednom k nama i pouči nas što ćemo činili s djetetom kad se rodi!« Gospodin usliši Manoaha, i Anđeo Gospodnji dođe opet k ženi dok je sjedila u polju. Manoah, muž njezin, ne bijaše kraj nje. Žena brzo otrča da obavijesti muža i reče mu: »Gle, ukazao mi se čovjek koji mi je došao onog dana.« Manoah ustade, pođe za ženom, i kada dođe k čovjeku, upita ga: »Jesi li ti onaj što je govorio s ovom ženom?« A on odgovori: »Jesam.« »Kada se ispuni ono što si rekao — opet će Manoah — po kojim propisima i kako treba postupati s djetetom?« Anđeo Gospodnji odgovori Manoahu: »Neka se žena čuva svega što sam joj zabranio. Neka ne uživa ništa što dolazi od vinove loze, neka ne pije ni vina ni žestoka pića, neka ne jede ništa nečisto i neka se drži svega što sam joj zapovjedio.«
Tada reče Manoah Anđelu Gospodnjem: »Rado bismo te ustavili i pogostili jaretom.« Anđeo Gospodnji na to će Manoahu: »Sve da me i ustaviš, ja ne bih jeo tvoga jela; nego ako želiš žrtvovati paljenicu, prinesi je Gospodinu.« Manoah, ne znajući da je to Anđeo Gospodnji, reče tada Anđelu Gospodnjem: »Kako ti je ime, da te možemo častiti kada se ispuni što si obećao.« Anđeo Gospodnji odgovori mu: »Zašto pitaš za moje ime? Ono je tajanstveno.« Manoah nato uze jare i prinos te ga na stijeni kao paljenicu žrtvova Gospodinu koji čini tajanstvene stvari.
Kada se počeo dizati plamen sa žrtvenika k nebu, podiže se Anđeo Gospodnji u tome plamenu. Kad to vidješe Manoah i njegova žena, padoše ničice. Anđeo Gospodnji nije se više ukazivao Manoahu i njegovoj ženi. Manoah tada shvati da je to Anđeo Gospodnji. »Zacijelo ćemo umrijeti — reče ženi — jer smo vidjeli Boga.« »Da nas je htio usmrtiti — odgovori mu žena — ne bi iz naše ruke primio paljenice ni prinosa, i ne bi nam dao da sve to vidimo niti da takvo što čujemo.« Žena rodi sina i nadjenu mu ime Samson. Dijete odraste, i Gospodin ga blagoslovi. I Gospodnji duh bijaše s njim u Danovu taboru, između Sore i Eštaola.

OTPJEV (Lk 1, 13. 15; Suci 13, 5)
R. Anđeo reče Zahariji: Žena će tvoja roditi sina, nadjenut ćeš mu ime Ivan; ni vina ni drugog opojnog pića neće piti, Duha Svetoga bit će pun već od majčine utrobe. * On će biti nazirej Božji.
O. Anđeo se Gospodnji ukaza ženi Manoahovoj i reče: Zatrudnjet ćeš i roditi sina i neka mu britva ne prijeđe po glavi. * On će biti nazirej Božji.

DRUGO ČITANJE:
Iz Rasprave o Gospodnjoj molitvi, svetoga Ciprijana, biskupa i mučenika
(Br. 23 – 24: CSELl. 3, 284 – 285)

Mi koji smo sinovi Božji — ostanimo u Božjem miru

Očito je dodao i zakon i vezao nas određenim uvjetom i pogodbom: da tako molimo te nam se otpuste naši dugovi kao što i mi otpuštamo svojim dužnicima, svjesni da ne možemo postići što tražimo za svoje grijehe ako isto ne učinimo dužnicima svojima. Stoga i kaže na drugom mjestu: Mjerom kojom mjerite mjerit će vam se. I sluga koji, pošto mu je gospodar oprostio sav dug, nije htio oprostiti svome drugu, bio je bačen u tamnicu. Budući da nije htio oprostiti svome drugu, izgubio je ono što mu je gospodar bio oprostio. To još jače i s većom snagom svoje strogosti ističe Krist u svojim zapovijedima: Kad ustanete na molitvu, otpustite ako imate što protiv koga, da i vama Otac vaš koji je na nebesima otpusti vaše prijestupe. Ako vi ne oprostite, ni Otac vaš koji je na nebesima neće vama oprostiti grijehe. Na dan suda nećeš imati nikakve isprike, jer će ti se suditi prema tvojoj presudi, te ćeš ono što si učinio i sam trpjeti.
Bog zapovijeda da budemo miroljubivi i jednodušni u domu njegovu, pa kakvima nas je učinio za drugog rođenja, tako želi da preporođeni ustrajemo: da mi koji smo sinovi Božji, u miru Božjem i ostanemo te budemo jedne duše i jednog osjećaja, jer imamo i jednoga duha. Zato Bog ne prima žrtve od zavađena, već mu nalaže da se vrati od oltara i prije se pomiri s bratom, da po miroljubivoj molitvi i Bog može biti umiren. Veća je žrtva Bogu naš mir i bratska sloga i puk skupljen u jedinstvu Oca i Sina i Duha Svetoga. Slično i u žrtvama što su ih prvi prinijeli Abel i Kain — Bog je više gledao na njihova srca negoli na darove, te mu se svidio dar onoga čija mu je nakana bila mila. Miroljubivi i pravedni Abel, koji je Bogu prinosio nedužna srca, poučio je i druge da onda kada prinose dar na oltar, dolaze sa strahom Božjim, prostodušna srca, s pravednošću i slogom. Uistinu je onaj koji je bio takav dok je prinosio Bogu žrtvu, i sam postao žrtva Bogu te prvi pokazujući mučeništvo, slavom svoje krvi ušao u muku Gospodnju, on koji je imao i Gospodnju pravednost i njegov mir. Takve će ljude, konačno, sam Bog okruniti; takvi će ljudi na dan suda biti pobjednici s Gospodinom.
Naprotiv, onaj koji unosi neslogu i razdor i koji ne živi u miru s braćom, po riječima i svjedočanstvu blaženoga Apostola i Pisma, neće se moći opravdati za zločin bratske nesloge, pa ni onda kad bi za Kristovo ime bio ubijen, jer je pisano: Tko god mrzi brata svoga, ubojica je, a ubojica ne može ući u kraljevstvo nebesko niti može živjeti s Bogom. Ne može biti s Kristom onaj koji je više volio biti nasljedovatelj Jude nego Krista.

OTPJEV (Ef 4, 1. 3. 4; Rim 15, 5. 6)
R. Zaklinjem vas da živite dostojno poziva kojim ste pozvani i trudite se sačuvati jedinstvo Duha svezom mira. * Kao što ste i pozvani na jednu nadu svoga poziva.
O. Dao vam Bog da međusobno budete složni te jednodušno, iz jednoga grla, slavite Boga. * Kao što ste i pozvani na jednu nadu svoga poziva.

MOLITVA
Bože, jakosti onih što se u te ufaju, snago slabih i smrtnih, koji su bez tebe nemoćni: pomozi nam svojom milošću da vršimo tvoje zapovijedi i voljom ti i djelom omilimo. Po Gospodinu.

Blagoslivljajmo Gospodina.
O. Bogu hvala.