ČETVRTAK – POVEČERJE

ČETVRTAK – POVEČERJE

POVEČERJE – Početak

Antifona
Tijelo mi spokojno počiva.

PSALAM 16 (15) Gospodin – moja baština
Bog uskrisi Isusa, oslobodivši ga grozote smrti (Dj 2, 24)

Čuvaj me, Bože, *
Jer se tebi utječem.
Gospodinu rekoh: »Ti si moj Gospodar, *
nema mi blaženstva bez tebe!«

Svetima na zemlji, odličnim ljudima *
sva naklonost moja!
Gomilaju patnje svoje *
koji slijede bogove tuđe.
Ja ljevanicâ njihovih nalijevati neću,
ime im spominjati neću usnama.

Gospodin mi je baština i čaša: *
Ti u ruci držiš moju sudbinu.
Na divnu zemlju padoše mi konopi, *
vrlo mi je mila moja baština.
Blagoslivljam Gospodina koji me svjetuje *
te me i noću srce opominje.

Gospodin mi je svagda pred očima; *
jer mi je zdesna da ne posrnem.
Stoga mi se raduje srce i kliče duša, *
pa i tijelo mi spokojno počiva Nastavi čitati

PONEDJELJAK – POVEČERJE

PONEDJELJAK – POVEČERJE

POVEČERJE – Početak

Antifona
Razveseli dušu sluge svoga,
Gospodine, k tebi dušu uzdižem.

PSALAM 86 (85). Vapaj u trpljenju i progonstvu
Blagoslovljen Bog koji nas tješi u svakoj našoj nevolji (2 Kor 1, 3 – 4)

Prigni uho svoje, Gospodine, i usliši me *
jer sam bijedan i ubog.
Čuvaj dušu moju jer sam posvećen tebi; *
spasi slugu svoga koji se uzda u te!
Ti si moj Bog; Gospodine, smiluj mi se *
jer povazdan vapijem k tebi.

Razveseli dušu sluge svoga, *
jer k tebi, Gospodine; dušu uzdižem.
Jer ti si, Gospodine; dobar i rado praštaš, *
pun si ljubavi prema svima koji te zazivaju.
Slušaj, Gospodine, molitvu moju, *
i pazi na glas vapaja moga.
U dan tjeskobe vapijem k tebi, *
jer ćeš me uslišati. Nastavi čitati

VRIJEME KROZ GODINU

VRIJEME KROZ GODINU
Vrijeme molitve časova, vrijeme je duha, vrijeme vjere, vrijeme života s Kristom i s Crkvom. Zato je nužno da se u dnevnoj molitvi časoslova razvija smisao za nutarnje sudjelovanje. To je bitno. Jer, u Kristovo otajstvo spasenja, odnosno u vrijeme Krista i Crkve, uvodi nas nadasve taj “nutarnji” put molitve časova. Stoga, molitvu časova valja učiniti što više nutarnjom molitvom, u širem smislu kontemplativnom, tj. meditativnom, da bi tako poruka časoslova prešla u život moliteljeve svakidašnjice. No, to nipošto ne znači da vanjsko izražavanje molitve časova – recitiranje, pjevanje – nije važno. Naprotiv, neka se nutarnji put složi s vanjskom izražajnošću, kako bi u molitelja odzvanjao “glas Duha Svetoga” (OULČ, br. 202), tako u raspoloženju duha obavljajmo s molitvom Časoslova “kroz godinu”.