I. TJEDAN KROZ GODINU – UTORAK
01. NKG – Svagdan
SLUŽBA ČITANJA
POZIVNIK
R. Otvori, Gospodine, usne moje.
O. I usta će moja navješćivati hvalu tvoju.
PSALAM 95 (94). Poziv na Božju hvalu
Bodrite jedni druge dan za danom dok još odjekuje ono ‘danas’ (Heb 3, 13).
(Umjesto Ps 95 (94) može se uzeti i Psalam 100 (99) ili Psalam 67 (66) ili Psalam 24 (23))
Antifona
Dođite, poklonimo se Gospodinu,
Kralju velikome.
Dođite, kličimo Gospodinu, *
uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!
Pred lice mu stupimo s hvalama, *
kličimo mu u pjesmama!(Ant.).
Jer Gospodin je Bog velik, *
Kralj velik nad svim bogovima.
U njegovoj su ruci zemaljske dubine, *
njegovi su vrhunci planina.
Njegovo je more, on ga je stvorio, *
i kopno koje načiniše ruke njegove: (Ant.).
Dođite, prignimo koljena i padnimo nice, *
poklonimo se Gospodinu koji nas stvori!
Jer on je Bog naš, *
a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva (Ant.).
O da danas glas mu poslušate: †
»Ne budite srca tvrda kao u Meribi, *
kao u dan Mase u pustinji
gdje me iskušavahu očevi vaši, *
iskušavahu, premda vidješe djela moja. (Ant.).
Četrdeset mi ljeta dodijavao naraštaj onaj, †
pa rekoh: Narod su nestalna srca, *
i ne proniču moje putove.
Tako se zakleh u svom gnjevu: *
Nikad neće ući u moj počinak!« (Ant.).
Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova. (Ant.).
HIMAN
(ako se slavi noću ili rano ujutro)
Ocem ista svjetlosti,
Od Svjetla Svjetlo, dane bijel,
Noć prekidamo pjevanjem
Čuj molbu nam, pomozi nas!
Rasprši duša naših mrak,
Đavolske sile otjeraj,
Udalji od nas tromi drijem,
Da slabi duh nam ne klone.
O Kriste, budi milostiv
Svim koji vjeru imamo,
Da bude nam na spasenje
Što pjevajući molimo.
Nek bude, Kriste, Kralju blag,
Sa Ocem tebi slava sva
Ko Tješitelju Presvetom
I sad i u sve vjekove. Amen.
Ili po danu:
O Trojice preblažena,
Što redom divnim rediš sve,
Ti za rad dan određuješ
A noć za smiren počinak.
Mi jutrom te i večerom,
I obdan, obnoć slavimo:
Ti u sve vrijeme čuvaj nas
U slavi svoje milosti.
I sad se, evo, Skupljamo
Na poklon tvojoj milosti:
Ti našu smjernu molitvu
S nebeskim primi pjesmama.
Podijeli, Oče milostiv,
I Sine jednak Ocu Svom,
Što s njim i s Duhom Presvetim
U kraju vladaš vječitom. Amen.
1^ Antifona
Po pravdi će Gospodin
suditi ubogima.
PSALAM 10 (9 B) 22-32 (I) Zahvala
Blago vama, siromasi: vaše je kraljevstvo Božje! (Lk 6,20)
Zašto, Gospodine, stojiš daleko, *
zašto se skrivaš u dane tjeskobe?
Obijesni bezbožnik jadnika goni, *
u zamke ga hvata koje mu postavi.
Bezbožnik se pohlepom hvali, *
lakomac psuje i Gospodina prezire.
Bezbožnik zbori u obijesti svojoj: †
»Ne, istrage nema! Ta ni Boga nema!« *
I u tome sva mu je misao.
Puti su mu svagda uspješni, †
na sudove tvoje on i ne misli, *
sve protivnike svoje prezire.
U srcu veli: „neću posrnuti!“ *
Ni u kojem koljenu neću biti nesretan“
Usta mu puna kletve, lukavstva i prijevare, *
pod jezikom njegovim muka i nesreća.
U zasjedi čuči pokraj ograda, †
potajno ubija nevina, *
očima siromaha vreba.
U zaklonu sjedi k`o lav u pećini, †
vreba da opljačka jadnika *
i da ga povuče u mrežu.
Pritajen čuči na zemlji, *
od nasilja mu siromasi padaju.
U srcu svome veli: “Zaboravi Gospod, *
odvrati lice i nikoga ne vidi!”
Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova. Amen.
1^ Antifona
Po pravdi će Gospodin
suditi ubogima.
2^ Antifona
Ti, Gospodine,
gledaš jad i nevolju.
PSALAM 10 (9 B) 33-39 (II) Zahvala
Blago vama, siromasi: vaše je kraljevstvo Božje! (Lk 6,20)
Ustani, Gospode Bože, podigni ruku, *
ne zaboravi siromaha.
Zašto da bezbožnik prezire Boga, *
zašto da kaže u srcu: “Neće kazniti!”
Jer ti vidiš, gledaš jad i nevolju, *
u ruci je mjeriš.
Siromah se tebi predaje, *
ubogu ti si pomoć!
Pakosnu grešniku satri mišicu, *
kazni mu pakost da je više ne bude!
Gospodin je kralj u vijeke vjekova, *
iz zemlje njegove nestat će pogana.
Počuj, Gospodine, čežnju siromašnih, *
okrijepi im srce, uho prikloni:
da zaštitiš pravo ubogih i tlačenih, *
da straha više ne zadaje čovjek zemljani.
Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova. Amen.
2^ Antifona
Ti, Gospodine,
gledaš jad i nevolju.
3^ Antifona
Riječi su Gospodinove riječi iskrene,
srebro prokušano.
PSALAM 12 (11). Pomoćnik protiv podlaca
Radi nas siromaha Otac posla svoga Sina (Sv. Augustin)
U pomoć, Gospodine, jer nestaje pobožnih, *
vjernosti nema više među ljudima!
Svatko laže svome bližnjemu, *
govori usnama lažljivim i srcem dvoličnim.
Istrijebi, Gospodine, sve usne lažljive *
i jezik hvastavi;
one što zbore: “Jezik je naša snaga, †
naše su usne za nas: *
tko nam što može?”
“Zbog nevolje tlačenih i jauka ubogih †
sada ću ustati − govori Gospodin − *
spasenje donijet` onom tko ga želi.”
Riječi su Gospodnje riječi iskrene, †
srebro prokušano, od zemlje odvojeno, *
sedam puta očišćeno.
Gospodine, ti ćeš bdjeti nad nama, *
od naraštaja ovog čuvat nas svagda,
pa nek se okolo vrzu zlotvori, *
nek` se izdižu ljudi najgori.
Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova. Amen.
3^ Antifona
Riječi su Gospodinove riječi iskrene,
srebro prokušano.
R. Gospodin ponizne u pravdi vodi.
O. I malene će učiti putu svome.
PRVO ČITANJE:
Početak Knjige Sirahove 11, 12-28
Uzdaj se jedino u Boga
Postoji slab čovjek koji moli pomoć, bez snage i pun nevolje, ali ga Gospod milostivo gleda i podiže iz njegove bijede. Uzdiže glavu njegovu i mnogi mu se dive.
Dobro i zlo, život i smrt, siromaštvo i bogatstvo – sve dolazi od Gospoda. Dar Gospodnji ostaje u pobožnika, i naklonost će ih Gospodnja dovijeka pratiti. Ima ih koji se obogate pomnjom i škrtošću, i evo što im je plaća: dođe dan kad kažu: “Nađoh mir, i sad ću uživati svoja dobra”, ali ne znaju koliko će trajati: morat će dobra svoja ostaviti drugom i umrijeti.
Ustraj u dužnosti svojoj, i neka ti je mila, i u svojem radu ostari. Ne čudi se djelima grešnikovim; uzdaj se u Gospoda i ustraj u svom poslu, jer tako je lako Gospodu iznenada i začas obogatiti siromaha. Blagoslov je Gospodnji plaća pobožniku: brzo se rastvara cvijet blagoslova. Ne reci: “Što mi još treba? I kakav me probitak čeka?” Ne reci: “Imam svega dosta, kakvo me odsad zlo može zadesiti?”
U vrijeme dobra zlo se zaboravlja, i u vrijeme nesreće ne pamti se sreća. Jer Gospodu je lako u dan smrtni platiti čovjeku prema činima njegovim. U vrijeme nevolje naslade se zaboravljaju, u posljednjem času otkrivaju se djela čovjekova. Prije smrti ne zovi nikoga sretnim, jer se tek na svom koncu spoznaje čovjek.
Otpjev
Sir 11, 19. 20; Lk 12, 17. 18
R. Evo kako kaže bogataš: Nađoh mir, i sad ću uživati svoja dobra. * On ne zna da se smrt približava te će morati dobra svoja ostaviti drugom i umrijeti.
O. Bogataš u sebi razmišlja: Srušit ću svoje žitnice i podignuti veće pa ću ondje zgrnuti dobra svoja. * On ne zna da se smrt približava te će morati dobra svoja ostaviti drugom i umrijeti.
DRUGO ČITANJE:
Iz Opširnijih pravila svetoga Bazilija Velikog, biskupa Odg. 2, 1: PG 31, 908-910
U nama je usađena sila ljubavi
Doista Božja ljubav nije postavljena u zapovijedima nauka. Ta nitko nas nije naučio da se veselimo svjetlu da želimo život, da ljubimo roditelje i hranitelje. Pogotovo onda Božja ljubav nije ovisna od vanjske izobrazbe, nego već otkako čovjek postoji kao živo biće, u njemu je poput sjemenke usađena moć razuma, on posjeduje sposobnost i potrebu ljubavi. Tu je urođenu moć prihvatila škola božanskih zapovijedi, te je brižno i svjesno uzgaja i Božjom pomoću usavršava.
Upravo stoga smo i mi iskušali koliko je čvrsta vaša želja, a po Božjem daru i uz pomoć vaših molitava prema sposobnosti koju nam je dao Duh Sveti nastojat ćemo raspiriti Božju ljubav koja tinja u vama.
Najprije treba reći da smo unaprijed primili sposobnost za vršenje svih zapovijedi koje nam je Bog dao. Stoga se ne smijemo tužiti kao da se od nas traži nešto neobično, niti se uznositi kao da smo u to utrošili nešto više nego što nam je dano. Ako se pravo i prikladno služimo tom sposobnošću, tada je naš život ukrašen krepostima; a ako se loše služimo, upadamo u mane.
A obilježje je mane da se zlo i Božjim zapovijedima protivno služimo sposobnošću koju nam je Bog dao da činimo dobro. Naprotiv je obilježje Bogu mile kreposti da se služimo sposobnošću u skladu s glasom savjesti i prema Božjem zakonu.
Budući da je to tako, isto treba reći i o ljubavi. Čim nam je dana zapovijed da ljubimo Boga, već od samoga našeg početka posjedujemo moć i sposobnost da možemo ljubiti. Nije nam potrebno da nas netko izvana nauči kako se ljubi, jer to svaki u sebi i od samoga sebe može naučiti. Po naravi težimo za dobrim i lijepim stvarima, makar jedni ljudi smatraju da je lijepo i dobro jedno, a drugi drugo. Također bez ičije pouke ljubimo rođake i prijatelje, a dobročiniteljima smo od svoje volje srdačno odani.
No, pitam vas, ima li išta divnije od božanske ljepote? Može li ijedna misao biti milija i slađa negoli smisao na Božje veličanstvo? Je li ijedna želja duše tako silna i jaka kao ona koju je Bog utisnuo u dušu bez mane što izražava iskreni osjećaj: Ljubav me ranila? Nije moguće iskazati ni opisati kakvu vatru ljubavi može upaliti bljesak božanske ljepote.
Otpjev
Ps 18, 2-3
R. Ljubim te, Gospodine, kreposti moja! * Gospodine, hridino moja, utvrdo moja, spase moj.
O. Bože moj, pećino moja kojoj se utječem * Gospodine, hridino moja, utvrdo moja, spase moj.
Molitva
Gospodine! Usliši molitve svoga naroda: da spoznamo svoje poslanje u današnjem svijetu i tvojom ga snagom izvršimo. Po Gospodinu.
O. Amen.
Blagoslivljajmo Gospodina.
O. Bogu hvala.
Sviđa ti se?
Sviđa mi se Učitavanje...
KRŠTENJE GOSPODINOVO