VAZMENO VRIJEME – VRIJEME DUHA
Vrijeme duha
“Svi koje vodi Duh Božji, sinovi su Božji “(Rim 8, 14). Tim nas riječima prati služba čitanja na dan Duhova. Prema molitvi časoslova – nadasve u himnima, antifonama, otpjevima i molitvama – možemo slijediti događaj silaska Duha Svetoga na Kristovu Crkvu, uživljavati se u skupinu apostola koji su “s Marijom, majkom Isusovom” (Dj 1, 14) bili posve otvoreni dolasku Duha i – kako se izražava sv. Irenej – započeti vrijeme Novoga zavjeta. Časoslov nas ispunja istinom da “Duh Gospodnji ispunja svemir” (Druga Večernja, antifona), ali na jedincat način da ispunja čovjeka koji mu se otvara. Takvi se odista napunjaju Duhom Svetim. Vrijeme Duha je nezaustavljivo nastavljeno, jer se u svim vremenima Crkve očituje snaga Duha Svetoga. Ako je svetkovina Duhova svečani liturgijski završetak vazmenih blagdana, nipošto ne znači da se djelo Duha Svetoga time završava. Upravo časoslov nas neprestano podsjeća na trajnu nazočnost Duha u Kristovoj Crkvi. Tijek “običnih” nedjelja liturgijske godine, nakon Duhova, nastavlja se, ali ne bez Duha, jer smo pozvani da u Kristovu Duhu razvijamo “kraljevstvo istine i života, kraljevstvo svetosti i milosti, kraljevstvo pravde, ljubavi i mira” (Predslovlje na svetkovinu Krista kralja svega stvorenja). Nastavi čitati
