Dnevne molitve liturgije časova

Dnevne molitve liturgije časova:

Jutarnja molitva ili Laude – Pohvale (moli se u zoru ili u rano jutro)
Služba čitanja (može se kombinirati s drugom molitvom u toku dana)
Srednji čas (koji se može moliti između Jutarnje i Večernje molitve)
Treći čas (moli se oko 9 sati ujutro)
Šesti čas (moli se oko podne)
Deveti čas (moli se popodne, oko 15 sati)
Večernja molitva ili Vespere (moli se predvečer, oko 18 sati)
Povečerje (moli se prije počinka, obično u 20 ili 21 sat)
Crkva je 150 biblijskih psalama rasporedila tako da je nastao krug molitve. Trenutno ovi psalmi tvore četverotjedni Psaltir (zbir svih psalama). U toku ta četiri tjedna svaki se psalam barem jednom izmoli (ako se mole svi „časovi” u danu).

Kontemplativni redovi drže se ovoga molitvenog ritma, dok svećenici i drugi redovnici uglavnom spajaju molitve. Primjerice, ako je neki župnik zauzet popodne i uvečer, Večernju molitvu moli prije počinka, zajedno s molitvom Povečerja. Molitvu časova zasigurno je lakše obdržavati redovnicima i redovnicama u samostanima, koji žive i djeluju u posvećenom ritmu molitve i rada.

Crkva od Drugoga vatikanskog sabora promiče molitvu časoslova i među laicima. „Pastiri duša neka nastoje moliti glavne molitve, osobito Večernju, u zajednici, u crkvi, nedjeljom i većim blagdanima. Neka laici budu ohrabreni da mole Božanski časoslov, bilo sa svećenikom, bilo s drugim vjernicima, ili sami.” (Sacrosanctum Concilium, 100)

Izvor: Aleteia/SR

ps: Sastavni su dijelovi molitve časova himni, psalmi i hvalospjevi, antifone, biblijska čitanja, molbenice, prošnje i molitve te određeni izabrani tekstovi koji prate liturgijska vremena kroz godinu: došašće, božićno vrijeme, korizmu, vazmeno vrijeme te vrijeme kroz godinu. Jednako tako, molitva časoslova prati i vlastita svetačka slavlja i zajednička svetačka slavlja kao što su blagdani Blažene Djevice Marije, svetaca, mučenika, pastira i naučitelja te svetih muževa i žena.

VRIJEME KROZ GODINU

VRIJEME KROZ GODINU
Vrijeme molitve časova, vrijeme je duha, vrijeme vjere, vrijeme života s Kristom i s Crkvom. Zato je nužno da se u dnevnoj molitvi časoslova razvija smisao za nutarnje sudjelovanje. To je bitno. Jer, u Kristovo otajstvo spasenja, odnosno u vrijeme Krista i Crkve, uvodi nas nadasve taj “nutarnji” put molitve časova. Stoga, molitvu časova valja učiniti što više nutarnjom molitvom, u širem smislu kontemplativnom, tj. meditativnom, da bi tako poruka časoslova prešla u život moliteljeve svakidašnjice. No, to nipošto ne znači da vanjsko izražavanje molitve časova – recitiranje, pjevanje – nije važno. Naprotiv, neka se nutarnji put složi s vanjskom izražajnošću, kako bi u molitelja odzvanjao “glas Duha Svetoga” (OULČ, br. 202), tako u raspoloženju duha obavljajmo s molitvom Časoslova “kroz godinu”.

ZAJEDNIČKA VREMENA

ZAJEDNIČKA VREMENA

Križ je uvjeravao po neukim ljudima, a uvjerio je sav svijet… Sirove i neuke ljude pretvorio je u mudrace. Razmotri: ono što je u Bogu ludo, koliko li je mudrije od ljudi, i što je u njemu slabo, koliko li je od ljudi jače. Kako jače? Pa kad je prošlo svim svijetom i sve obuzelo svojom snagom, bezbroj njih pokušavalo je uništiti ime Raspetoga, a dogodilo se suprotno: to je ime cvalo i bivalo snažnije, a oni izgiboše i propadoše… Jer ono što s Božjom milošću ispravno učiniše carinici i ribari, to mudraci, tirani i – da tako kažem – sav svijet nije mogao ni zamisliti… Zato je jasno kako se oni (apostoli), da nisu vidjeli kako je uskrsnuo te da nisu imali veliki dokaz njegove moći, ne bi bili na takvo što odlučili.
(Sveti Ivan Zlatousti)

Zahvaljujući Kristu, kršćanska smrt ima pozitivan smisao. »Meni je živjeti Krist,a umrijeti dobitak!« (Fil 1,21) »Vjerodostojna je riječ: Ako s njime umrijesmo, s njime ćemo i živjeti« (2 Tim 2,11). Bitna novost kršćanske smrti jest u ovome: kršćanin je po krštenju sakramentalno već ‘umro s Kristom’, da bi živio novim životom; ako pak umremo u milosti Kristovoj, fizička smrt dovršava to ‘umiranje s Kristom’ te ispunjava naše utjelovljenje u njega, u njegov otkupiteljski čin… Vjerujemo da duše svih onih koji umru u Kristovoj milosti sačinjavaju narod Božji poslije smrti, koja će konačno biti uništena u dan uskrsnuća…
(Katekizam Katoličke Crkve) Nastavi čitati

TEBE BOGA HVALIMO

HIMAN − TEBE BOGA HVALIMO

Tebe Boga hvalimo, * tebe Gospodinom priznajemo.
Tebe vječnog Oca * sva zemlja poštuje.
Tebi svi Anđeli, * tebi sva Nebesa i Vlasti,
Tebi Kerubi i Serafi * kliču bez prestanka:
Svet, Svet, Svet, * Gospodin Bog Sabaot!
Puna su Nebesa i zemlja * veličanstva Slave Tvoje.

Tebe hvali * slavni Apostola zbor,
Tebe proroka * dična četa.
Tebe mučenička * svijetla vojska,
Tebe po svem svijetu * sveta uzvisuje Crkva,
Oca * neizmjernoga Veličanstva,
Časnog Tvojeg istinitog * i jedinog Sina.
I Svetoga * Tješitelja Duha.

Ti Kralju slave, * Kriste.
Ti si Očev * vjekovječni Sin.
Ti da za naše spasenje postaneš čovjekom, *
nisi se strašio krila Djevice.
Ti svladavši oštrinu smrti, *
otvorio si vjernima Kraljestvo Nebesko.
Ti sjediš zdesna Bogu * u Slavi Očevoj.
Vjerujemo da ćeš doći * kao Sudac.
Tebe, dakle molimo, pomozi svojim slugama, *
Koje si otkupio dragocjenom Krvlju.
U vječnoj slavi daj, da se ubrojimo među Svete tvoje.

(Slijedeći se dio može izostaviti).

Spasi puk Svoj, Gospodine *
i blagoslovi baštinu Svoju!
I vladaj njima * i uzdiži ih u sve vijeke!
Iz dana u dan * blagoslivljamo Tebe
I hvalimo Ime Tvoje u vijeke * i u vijeke vjekova.
Dostoj se, Gospodine, u dan ovaj *
sačuvati nas od grijeha!
Smiluj se nama, Gospodine, * smiluj se nama!
Nek bude milosrđe Tvoje, Gospodine, nad nama *
kako se ufamo u Tebe!
U Tebe se, Gospodine ufam: *
o da ne budem postiđen dovijeka!

ANTIFONE BLAŽENE DJEVICE MARIJE

ANTIFONE BLAŽENE DJEVICE MARIJE

Slavna Majko Spasitelja,
Rajska dveri milostivna,
Koja vjerne vodiš k sreći,
Iznad mora zvijezdo divna!

O pomozi palom svijetu,
Koji želi ozdravljenje,
Ti, što rodi Stvorca svoga
Prirodi na udivljenje.

Čuvši pozdrav Gabriela
Donese nam život svima,
Djevom zače, Djevom osta:
Smiluj nam se grešnicima.

ili:
Rajska kruno, rajska slavo,
Anđeoska Gospo, zdravo.
Ti si korijen, ti si vrata,
S kojih sinu svjetlost zlata.

Ti si ljiljan djevičanstva,
Ti si nakit čovječanstva.
Zdravo, puno svih milina,
Moli za nas svoga Sina.

ili:
Zdravo Kraljice, majko milosrdna,
Živote, slasti i ufanje naše, zdravo.
K tebi vapijemo prognani sinovi Evini.
K tebi uzdišemo tugujući i plačući
u ovoj suznoj dolini.

Svrni, dakle, zagovornice naša,
one svoje milostive oči na nas
te nam poslije ovoga progona
pokaži Isusa, blagoslovljeni plod utrobe svoje,
O blaga, o mila, o slatka djevice Marijo!

ili:
Pod obranu se tvoju utječemo, sveta Bogorodice,
ne odbij nam molbe u potrebama našim,
nego nas od svih pogibli uvijek oslobodi,
Djevice slavna i blagoslovljena,
Gospođo naša, posrednice naša,
zagovornice naša!
Sa svojim nas Sinom pomiri,
svojemu nas Sinu preporuči,
svojemu nas Sin izruči! Amen

DOPUNSKA PSALMODIJA ZA TREĆI, ŠESTI I DEVETI ČAS

DOPUNSKA PSALMODIJA ZA TREĆI, ŠESTI I DEVETI ČAS

Nakon R. Bože, u pomoć mi priteci i himna govore se ovi hodočasnički psalmi sa svojim antifonama iz Vlastitog vremena

I. NIZ (TREĆI ČAS)

1^ Antifona
Zavapih Gospodinu i on me usliša

PSALAM 120 (119) Neprijatelj mira
U nevolji strpljivi, u molitvi postojani (Rim 12, 12).

Kad bijah u nevolji, Gospodinu zavapih *
i on me usliša.

Gospodine, izbavi dušu moju od usana lažljivih, *
od prijevarna jezika!
Kojim zlom da te prokunem, *
prijevarni jeziče?
Strelicama oštrim iz ratničke ruke *
i ugljevljem žarkim.

Jao meni što mi je boraviti u Mešeku *
i stanovati u šatorima kedarskim!
Predugo mi duša mora živjeti *
s mrziteljima mira.
Kada o miru govorim, *
oni sile na rat.

Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova. Amen.

1^ Antifona
Zavapih Gospodinu i on me usliša
Nastavi čitati

ČASOSLOV

Što je draže od psalma? Kroti srdžbu, oslobađa od briga, pridiže žalosna. Oružje za noć, naputak za dan; štit u strahu, blagdan u svetosti, slika spokoja, zalog mira i sloge koji poput harfe iz različitih i nejednakih glasova daje jednu pjesmu. Psalam odjekuje u osvit zore, psalam odzvanja u smiraju dana. U psalmu se nadmeće nauka s milošću; u isto vrijeme čovjek pjeva radi uživanja i uči da bude poučen. Što sve ne dobivaš dok čitaš psalme?

(Sveti Ambrozije)

Božanski časoslov

ČASOSLOV

Kao što je teologija centralna znanost, tako je liturgija centralna umjetnost. Ona je sasvim objektivna i odgovara Wagnerovu idealu, koji je htio sve umjetnosti sjediniti u jednu. Liturgija je izražaj duše Crkve, na njenu bi temelju bilo lako izraditi teoriju umjetnosti. U liturgiji se, kao u kakvu zrcalu, ogledava život Kristov, ali ne onakav kakav nam se u povijesti čini, nego onakav kako ga objektivni gledalac, koji nije vezan na vrijeme ni na mjesto, već promatra iz visine, videći nadnaravni savez svih događaja, recimo kako ga promatra anđeo. Na taj način umjetnost postaje objektivno zrcalo života, koje hvata i one niti što ih obični čovjek ne opaža. Liturgija je dosegla vrhunac; ona je najveća umjetnička tvorevina koja postoji na svijetu, a uz to je centralna umjetnost, jer umjetnički prikazuje život Kristov, koji je centar povijesti.

View original post još 338 riječi