Uvod

UMJESTO DOBRODOŠLICE

“Ako šutiš – šuti iz ljubavi;
ako govoriš – govori iz ljubavi;
ako opominješ – opominji iz ljubavi;
ako opraštaš – opraštaj iz ljubavi.

Unutrašnji korijen neka bude ljubav. Iz ovog korijena može  izrasti samo dobro.”
(Sv. Augustin)

Cjelovit ČASOSLOV ima sedam molitvenih časova:

1. Jutarnja molitva (ujutro)
2. Služba čitanja (nekad se zvala Molitva bdjenja jer se moli noću ili ranom zorom)
3. Dnevna molitva Trećeg časa (oko devet sati)
4. Dnevna molitva Šestog časa (o podne)
5. Dnevna molitva Devetog časa (oko tri sata poslije podne)
6. Večernja (u sumrak)
7. Povečerje (prije spavanja)

I SVEZAK: Došašće i božićno vrijeme

II SVEZAK: Korizma i vazmeno vrijeme

III SVEZAK: Vrijeme kroz godinu od 01. do 17. tjedna

III SVEZAK: Vrijeme kroz godinu od 18. do 34. tjedna.

NEKI NAGLASCI O BOŽANSKOM ČASOSLOVU

UVOD 

Treba govoriti o Časoslovu u sklopu naše svagdanje potrebe molitve. Kao kršćani vršimo Isusovu zapovijed: “Treba svagda moliti i nikada ne sustati” (Lk 18,1). Tako nam molitva časoslova može pomoći u revnosti naše svagdanje molitve.

Ne treba odmah u samom početku gledati na nju kao obvezu i nešto što bi trebalo vršiti ili će nas na neki način obvezivati, već nešto što nam može pomoći u rastu i iskustvu ustrajne molitve. Dakle, treba promatrati sa iskustva molitvenog života i jednog ustrajnog oblika svakoga dana.

MOLITVA ČASOSLOVA

Božanski časoslov o kojemu piše konstitucija o svetoj liturgiji Drugoga vatikanskoga koncilaSacrosanctum concilium (SC) je molitva Crkve kojom se, prema staroj kršćanskoj predaji, davanjem hvale Bogu posvećuje čitav tijek dana i noći. Kada tu divnu pjesmu hvale prema propisu pjevaju svećenici i drugi koji su odlukom Crkve za to određeni, ili kad je na odobreni način Kristovi vjernici zajedno mole sa svećenikom, tada je to zaista glas same Zaručnice koja oslovljava Zaručnika, štoviše, to je molitva koju Krist sa svojim tijelom upravlja Ocu (II. vatikanski koncil, Sacrosanctum concilium (SC, 84).

Božanski časoslov Crkva moli ‘bez prestanka’, pa je časoslov tako uređen da se slavljenjem Boga ‘posveti čitav tok dana i noći’ (II. vatikanski koncil, Sacrosanctum concilium (SC, 84)., te sam časoslov čini ‘javnu molitvu Crkve’ (II. vatikanski koncil, Sacrosanctum concilium (SC, 90 i 98.) u kojoj vjernici (klerici, redovnici i laici) vrše kraljevsko svećeništvo krštenih. Kad se slavi u obliku odobrenom od Crkve, liturgija časova biva uistinu ‘glas same Zaručnice koja razgovara sa Zaručnikom, štoviše, molitva koju Krist sa svojim Tijelom upravlja Ocu’Katekizam Katoličke Crkve (KKC, 1174). Sama liturgija časova određena je da postane molitva svega Božjeg naroda. To znači i svih vjernika zajedno i svakoga vjernika osobno. U njoj sam Krist ‘nastavlja’ vršiti svoju ‘svećeničku službu po Crkvi’ (SC, 84); a svatko uzima udjela prema ulozi koju obnaša u Crkvi i okolnostima osobnog života. To znači da svećenici mole časoslov ukoliko su ‘određeni za svetu dušobrižničku službu’, jer su pozvani da budu ‘postojani u molitvi i u posluživanju riječi’; redovnici i redovnice snagom karizme svoga posvećenog života; i svi vjernici prema svojim mogućnostima (KKC, 1175). Crkveni dokumenti, a među njima i Katekizam, potiču da se ‘nedjeljom i u svečanije blagdane u crkvi zajednički slave glavni časovi, naročito večernja. Preporučuje se i laicima da mole božanski časoslov, bilo sa svećenicima bilo međusobno okupljeni, dapače i svaki sam (SC, 100).

Na taj način svaki vjernik za sebe, i svi vjernici zajedno, posvećuju vrijeme u kojemu žive i ono postaje vrijeme milosti i spasenja. Molitelji časoslova sjedinjuju se s Kristovim molitvama koje on neprestano upućuje Bogu za sve ljude i njihove potrebe.

Osim za molitvu u crkvi, časoslov je pogodan i za molitvu u obitelji i ima sedam molitvenih časova koji prate tijek dana.

OBLIK MOLITVE ČASOSLOVA

Najvažnije obilježje molitve časoslova je njegova podjela na sate dana, koje je kršćanstvo preuzelo od židovstva. Isus je prihvatio takvu dnevnu molitvu, te molio i ujutro rano i navečer, kao i u druge sate (časove) dana, noću i usred dnevnoga posla.

Molitvom časoslova prva je Crkva slijedila Krista te je obdržavala molitvene sate. Kroz povijest, molitva časoslova doživjela je niz promjena, a nakon Drugoga vatikanskoga koncila prilagođen je za zajedničko moljenje, a kako kaže Katekizam liturgija časova, koja je kao neko produženje euharistijskog slavlja, ne isključuje nego traži kao dopunu različite pobožnosti Božjeg naroda, posebno klanjanje i štovanje Presvetog sakramenta (KKC, 1178). Služba časova je navještaj spasenja koje smo primili u Kristu, te zahvala za taj dar koji nam dolazi od Boga. Časoslov je slavljenje našega života u Kristu.

Konstitucija o svetoj liturgiji Drugoga vatikanskoga koncila ističe da je svrha molitve časoslova ‘posvećenje dana’ (SC, 88.), te potiče da ‘časovi odgovaraju stvarnosti vremena’ (SC, 88.), što znači da bi se morali moliti u ono doba kada je pojedina molitva propisana. Isti dokument nalaže i obdržavanje nekih odredaba, prema kojima su Jutarnja i Večernja molitva ‘prema časnoj predaji sveopće Crkve’ (SC, 89.a.) stožer svagdanjega časoslova, i trebaju se smatrati ‘glavnim časovima’ (SC, 89.a.).

DIJELOVI MOLITVE ČASOSLOVA

Sastavni su dijelovi molitve časova himni, psalmi i hvalospjevi, antifone, biblijska čitanja, molbenice, prošnje i molitve te određeni izabrani tekstovi koji prate liturgijska vremena kroz godinu: došašće, božićno vrijeme, korizmu, vazmeno vrijeme te vrijeme kroz godinu.

Himan je neka vrsta uvoda. Dobro je moliti upravo preloženi himan a ne ga mijenjati nekom pjesmom jer on u sebi donosi sadržaj i na neki način unosi ‘raspoloženje’ našega srca na samom početku molitve.

Psalmi su najopsežniji dio molitve časoslova. Kroz ovu molitvu se čak i preporuča upoznavati Knjigu psalama, te na neki način i rasti kroz učenje o pojedinim psalmima. Jutarnja sadrži psalam, hvalospjev iz Staroga zavjeta i psalam, dok Večernja molitva časoslova donosi 2 psalma i hvalospjev iz Novoga zavjeta.

Kratko čitanje na neki način nam služi da se ponovno zaustavimo nad Božjom riječi. Dobro je ostati u kratkoj šutnji prije samoga kratkog otpjeva kao svojevrsnog odjeka Božje riječi u nama.

Evanđeoski hvalospjev je jedini dio iz evanđelja koji se čita, recitira odnosno pjeva. Ujutro Zahraijin hvalospjev (Blagoslovljen) a uvečer Marijin hvalospjev (Veliča) su nam poticaj za veličanje Boga u samoj molitvi časoslova.

Molbenica (koja se moli ujutro) i prošnje (koje se upućuju navečer) žele na neki način zaokružiti čitavu molitvu sa nakanama cijele Crkve i svega Božjeg naroda. To nas opet uvodi u iskustvo jedinstva cijele Crkve.

Na kraju molimo molitvu Gospodnju (Oče naš) nakon koje je zaključna molitva.

 

Oglasi