PRESVETO TIJELO I KRV KRISTOVA. TIJELOVO – SLUŽBA ČITANJA

PRESVETO TIJELO I KRV KRISTOVA. TIJELOVO
Svetkovina (četvrtak nakon Presv. Trojstva)

SLUŽBA ČITANJA

R. Bože, u pomoć mi priteci.
O. Gospodine, pohiti da mi pomogneš.

Slava Ocu. Kako bijaše.
Aleluja.

Izostavlja kad neposredno prethodi Pozivnik.

POZIVNIK

HIMAN

Veselo svetkujmo svečani blagdan taj,
Pjesme nek srdačne ječe kroz svaki kraj;
Staro sve svucimo, nove nek budu sad
Misli, riječi i sav nam rad.

Posljednju večeru slavimo danas mi,
Kadno je s janjetom braći kruh beskvasni
Davao Spasitelj, kako je nekad Bog
Rekao ocima puka svog.

Dade slabićima tijela svog zalogaj,
dade i tužnima presveti kalež taj
govoreć: Uzmite čašu što dadem ju,
svima evo je: pijte nju.

Žrtvu božanstvenu naredi činom tim,
Vlast svećenicima predade jedinim,
Da je prikazuju hraneći sebe njom,
Dijeleć narodu kršćanskom.

Kruh anđeoski, gle, čovječjim postaje,
Slika mu negdašnjih sviju sad nestaje;
Čudesna to je stvar: BOga ko Božji dar
Zemni blaguje ubogar.

Trojedin Gospode, molbu nam poslušaj,
Kako te častimo, tako nas pohađaj,
Svojim nas stazama vodi gdje cilj je naš,
K svjetlu u kome prebivaš. Amen.

PSALMODIJA

1^ Antifona 
Recite uzvanicima:
Evo, objed sam ugotovio.
Dođite na svadbu! Aleluja!

PSALAM 23 (22)

Gospodin je pastir moj: *
ni u čem ja ne oskudijevam;
na poljanama zelenim *
on mi daje odmora.
Na vrutke me tihane vodi *
i krijepi dušu moju.

Stazama pravim on me upravlja *
radi imena svojega.
Pa da mi je i dolinom smrti proći, *
zla se ne bojim, jer si ti sa mnom.
Tvoj štap i palica tvoja *
utjeha su meni.

Trpezu preda mnom prostireš *
na oči dušmanima mojim.
Uljem mi glavu mažeš, *
čaša se moja prelijeva.

Dobrota i milost pratit će mene *
sve dane života moga.
U Gospodnjem ću Domu prebivati *
kroz dane mnoge.

Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova. Amen.

1^ Antifona 
Recite uzvanicima:
Evo, objed sam ugotovio.
Dođite na svadbu! Aleluja!

2^ Antifona 
Ako je tko žedan, neka dođe k meni
i neka pije na izvoru žviota vječnoga.

PSALAM 42 (41)

Kao što košuta žudi za izvor-vodom, *
tako duša moja čezne, Bože, za tobom.
Žedna mi je duša Boga, Boga živoga: *
o kada ću doći i lice Božje gledati?

Suze su kruh moj danju i noću, †
dok me svednevice pitaju: *
»Gdje ti je Bog tvoj?«
Duša moja gine kada se spomenem †
kako koračah u mnoštvu *
predvodeć ga k Domu Božjemu
uz radosno klicanje i hvalopojke *
u povorci svečanoj.

Što si mi, dušo, klonula *
i što jecaš u meni?
U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti, *
spasenje svoje, Boga svog!

Tuguje duša u meni, †
stoga se tebe spominjem *
iz zemlje Jordana i Hermona, s brda Misara.
Bezdan doziva bezdan bukom slapova tvojih: *
sve vode tvoje i vali preko mene prijeđoše.
Neka mi danju Gospodin naklonost udijeli, *
a noću pjesmom ću hvalit Boga života svog.

Reći ću Bogu: †
»Hridino moja, zašto me zaboravljaš? *
Zašto obilazim žalostan,
pritisnut dušmanima?«
Kosti mi se lome od poruge neprijateljâ †
dok me svednevice pitaju: *
»Gdje ti je Bog tvoj?« –

Što si mi, dušo, klonula *
i što jecaš u meni?
U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti, *
spasenje svoje, Boga svog!

Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova. Amen.

2^ Antifona 
Ako je tko žedan, neka dođe k meni
i neka pije na izvoru žviota vječnoga.

3^ Antifona 
Gospodin nas je hranio najboljom pšenicom
i sition nas medom iz pećine.

PSALAM 81 (80)

Kliknite Bogu, jakosti našoj, *
kličite Bogu Jakovljevu!
Nek zazvuče žice, nek se čuje bubanj, *
svirajte u milozvučnu citru s harfom!
Zatrubite u rog za mlađaka, *
za uštapa, na svetkovinu našu!

Jer to je propis Izraelu, *
zapovijed Boga Jakovljeva.
Takvo je svjedočanstvo dao Josipu *
kad je izlazio iz zemlje Egipta.

Jezik meni nepoznat začuh: †
»Oslobodih od tereta rame njegovo, *
ruke su mu slobodne od košare.
U tjeskobi si zavapio, i ja te izbavih; †
iz gromovna oblaka odgovorih tebi, *
iskušah te kod voda meripskih.

Slušaj, puče moj, i ja ću te opomenuti: *
o da me poslušaš, Izraele!
Neka ne bude u tebe drugog boga, *
i ne klanjaj se bogu tuđem!
Ja sam Gospodin, Bog tvoj †
koji te izvedoh iz Egipta: *
otvori svoja usta da ih napunim!

Ali moj narod ne slušaše glasa moga. *
Izrael me ne posluša.
Zato ga pustih okorjelom srcu njegovu: *
neka hodi kako mu se hoće!

O, kad bi me narod moj slušao, *
kad bi Izrael putovima mojim hodio,
brzo bih pokorio dušmane njegove, *
ruku bih svoju okrenuo na protivnike njegove.

Oni što ga sada mrze dodvarali bi mu se, *
i njihov bi udes bio zapečaćen zauvijek.
A svoj narod hranio bih pšenicom najboljom
i sitio ga medom iz pećine.«

Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova. Amen.

3^ Antifona 
Gospodin nas je hranio najboljom pšenicom
i sition nas medom iz pećine.

R. Mudrost je sazidala sebi kuću, aleluja.
O. Pomiješala nam vino i pripravila stol, aleluja.

PRVO ČITANJE: 
Iz Knjige Izlaska (24,1 – 11)

Vidjeli su Boga te su jeli i pili

U one dane Gospodin reče Mojsiju: »Užadi Gospodinu — ti, Aron, Nadab i Abihu i sedamdeset izraelskih starješina. Poklonite se izdaljega! Neka se sam Mojsije primakne Gospodinu! Oni neka se ne primiču, a puk neka se s njim ne penje.«
Dođe Mojsije i kaza narodu sve riječi Gospodnje i sve odredbe. A sav puk odgovori u jedan glas: »Sve riječi što ih Gospodin reče, vršit ćemo.« Tada Mojsije popiše sve riječi Gospodnje. A ujutro podrani te podigne žrtvenik na podnožju brda i dvanaest stupova za dvanaest plemena Izraelovih. Zatim naloži mladim Izraelcima da prinesu žrtvu paljenice i da žrtvuju Gospodinu junce kao žrtve pričesnice.
Mojsije uhvati krv; polovinu krvi ulije u posude, a polovinu izlije po žrtveniku. Prihvati zatim Knjigu Saveza pa je narodu glasno pročita, a narod uzvrati: »Sve što je Gospodin rekao, izvršit ćemo i poslušat ćemo.« Mojsije potom uzme krvi te poškropi narod govoreći: »Ovo je krv Saveza koji je Gospodin s vama uspostavio na temelju svih ovih riječi.«
Onda se uspne Mojsije s Aronom, Nadabom i Abihu-om i sa sedamdeset starješina Izraelovih. Oni vidješe Boga Izraelova: podnožje njegovim nogama kao da je bilo od dragoga kamena safira, sjajem nalik na samo nebo. Ni ruke svoje nije pružio na izabranike Izraelaca: slobodno su Boga motrili i jeli i pili.

OTPJEV  usp. Iv 6: 48. 49. 50. 51.
R. Ja sam kruh života; očevi vaši jedoše u pustinji manu i pomriješe. * Ovo je kruh koji silazi s neba. Tko od njega jede, ne umire nikada.
O. Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. * Ovo je kruh.

DRUGO ČITANJE: 
Iz “Djela” sv. Tome Akvinskoga, prezbitera
(Djelce. 57, na blagdan Tijela Gospodnjeg, čit 1 – 4)

O dragocjena i zadivljujuća gozbo!

Jedinorođeni Sin Božji, hoteći nas učiniti dionicima svoga božanstva, uzeo je našu narav da, postavši čovjekom, ljude učini bogovima.
Još povrh toga, što god je od našega uzeo, sve nam je dao za spasenje. Tako prinese svoje tijelo za naše pomirenje kao žrtvu na žrtveniku križa Bogu Ocu, svoju krv proli kao cijenu i ujedno kao kupelj; da se otkupljeni od bijednoga ropstva očistimo od svih svojih grijeha.
A da bi o tolikom dobročinstvu u nama ostao nepresušni spomen, ostavio je tijelo svoje za hranu i krv svoju za piće da ih vjernici uzimaju pod prilikama kruha i vina.
Dragocjene li i čudesne gozbe, spasonosne i svakog milja pune! Što od te gozbe može biti dragocjenije? U njoj nam se ne nudi na blagovanje meso junaca ili jaraca, kao nekoć u Zakonu, već nam se daje Krist, pravi Bog. Što je divnije od tog otajstva?
Nema sakramenta koji bi bio spasonosniji od ovoga koji čisti grijehe, povećava kreposti i dušu napunja obiljem svih duhovnih darova.
U Crkvi se prinosi za žive i mrtve da bude na korist svima ono što je za spas sviju ustanovljeno.
Naposljetku, nitko nije kadar opisati slast ovoga sakramenta kojim se duhovna slatkoća kuša u njenom izvoru; i slavi se spomen one najuzvišenije ljubavi, koju je Krist u muci svojoj pokazao.
Stoga, da bi što snažnije u srca vjernika utisnuo tu neizmjernu ljubav, na posljednjoj večeri kad je, nakon slavljenja Vazma, imao s ovoga svijeta prijeći Ocu, ustanovio je ovaj sakramenat, kao vječni spomenčin svoje muke, kao ispunjenje starih slika, kao najveće čudo od svih čudesa što ih je učinio, i ostavio je ožalošćenima zbog njegove odsutnosti osobitu utjehu.

OTPJEV
R. U kruhu prepoznajte onoga koji je visio na križu; u čaši prepoznajte ono što je poteklo iz rebra. Uzmite dakle i jedite tijelo Kristovo; uzmite i pijte krv Kristovu. * Vi ste već postali Kristovim udovima.
O. Jedite svezu svoju da se ne razjedinite; pijte cijenu svoju da ne oslabite i bez cijene ne budete. * Vi ste.

HIMAN − TEBE BOGA HVALIMO

Tebe Boga hvalimo, * tebe Gospodinom priznajemo.
Tebe vječnog Oca * sva zemlja poštuje.
Tebi svi Anđeli, * tebi sva Nebesa i Vlasti,
Tebi Kerubi i Serafi * kliču bez prestanka:
Svet, Svet, Svet, * Gospodin Bog Sabaot!
Puna su Nebesa i zemlja * veličanstva Slave Tvoje.

Tebe hvali * slavni Apostola zbor,
Tebe proroka * dična četa.
Tebe mučenička * svijetla vojska,
Tebe po svem svijetu * sveta uzvisuje Crkva,
Oca * neizmjernoga Veličanstva,
Časnog Tvojeg istinitog * i jedinog Sina.
I Svetoga * Tješitelja Duha.

Ti Kralju slave, * Kriste.
Ti si Očev * vjekovječni Sin.
Ti da za naše spasenje postaneš čovjekom, *
nisi se strašio krila Djevice.
Ti svladavši oštrinu smrti, *
otvorio si vjernima Kraljestvo Nebesko.
Ti sjediš zdesna Bogu * u Slavi Očevoj.
Vjerujemo da ćeš doći * kao Sudac.
Tebe, dakle molimo, pomozi svojim slugama, *
Koje si otkupio dragocjenom Krvlju.
U vječnoj slavi daj, da se ubrojimo među Svete tvoje.

(Slijedeći se dio može izostaviti).

Spasi puk Svoj, Gospodine *
i blagoslovi baštinu Svoju!
I vladaj njima * i uzdiži ih u sve vijeke!
Iz dana u dan * blagoslivljamo Tebe
I hvalimo Ime Tvoje Tvoje u vijeke * i u vijeke vjekova.
Dostoj se, Gospodine, u dan ovaj *
sačuvati nas od grijeha!
Smiluj se nama, Gospodine, * smiluj se nama!
Nek bude milosrđe Tvoje, Gospodine, nad nama *
kako se ufamo u Tebe!
U Tebe se, Gospodine ufam: *
o da ne budem postiđen dovijeka!

MOLITVA
Gospodine Isuse Kriste, u divnom otajstvu ostavio si nam spomen svoje Muke. Daj da tako slavimo svete tajne tvoga tijela i krvi da vazda uživamo plod tvog otkupljenja. Koji živiš.

O. Amen.
Blagoslivljajmo Gospodina.
O. Bogu hvala.